Kritika kozmetičke industrije kroz rad Nemanje Milenkovića

Mladog umetnika Nemanju Milenković pominjali smo u tekstu “Iskazivanje emocija kroz umetnost”.  Zaintrigirao nas je sjajnim fotkama, pa smo poželeli da otkrijemo nešto više o njemu.

Saznali smo da je student slikarstva, borac za zaštitu životinja, dobitnik raznih nagrada i priznanja u svetu fotografije, ali i da će predstaviti prvu samostalnu izložbu krajem meseca.

Ćao Nemanja. Ispričaj nam za početak kada i kako se rodila tvoja ljubav prema fotografiji? Da li se sećaš koja je to bila prva fotka zbog koje si shvatio da je to ono čime želiš da se baviš?

Ne mogu se konkretno setiti momenta kada sam zavoleo fotografiju, sećam se samo da sam još u period osnovne škole uvek želeo da imam telefon sa kamerom. Nakon upisa srednje umetničke škole, fotografija je bila obavezni predmet u drugoj godini, te pretpostavljam da je to neki period kada me je fotografija privukla. Što se tiče prve fotke, bila je zapravo serija crno-belih fotografija neke šume, koja je osvojila nagradu na jednom konkursu.

Koji motivi dominiraju tvojim radovima i zašto? Šta je ono što te “radi”, što te inspiriše?

Ukoliko pričamo o fotografiji, kojom se poslednjih godinu dana ne bavim aktivno, u velikom sam svetu konfuzije. Dozvolio sam sebi neki period odmora u tom vizuelnom mediju, kako bih shvatio šta me zapravo u njegovoj estetici interesuje. Što se tiče slikarstva, trenutno sam zaokupiran motivom životinje, kao i njenom ulogom u savremenom društvu. Inspiraciju pronalazim u kreativnim ljudima oko sebe, koji su u svojim strukama veoma uspešni. U istoriji umetnosti je to poduža lista, ali mogu izdvojiti Hijeronimus Boša, Leonarda da Vinčija i Haim Sutina.

Nemanja je upisao slikarstvo na Akademiji Umetnosti u Novom Sadu, te je svoju trogodišnju strast ka fotografiji zamenio slikarstvom…

Šta te je navelo da sa fotografije pređeš na slikarstvo?

Konkretno je to mogućnost da ono što osećam prikažem na individualniji način. Fotografija je takodje odličan medij za prikazivanje individualnosti, ali uvek ima određenu dozu realnosti koja je neminovna. Slikarsto u današnjem vremenu dozvoljava puno eksperimentisanja sa materijalima, podlogom i motivom na način koji meni više odgovara. Ne bih voleo da sebe zarobim samo u fotografiji ili slikarstvu, već da pokušam da razvijem svoje umeće u više vizuelnih medija u zavisnosti od ideje koju imam.

Koje su prednosti slikarstva, a koje mane u odnosu na fotografiju?

Smatram da je to veoma lični doživljaj, tako da znam da objektivan odgovor ne bih mogao da dam. Meni slikarstvo, kao što sam već rekao, trenutno više odgovara zbog mogućnosti da prikažem ono što sam zamislio, ali opet poznajem rad ljudi koji svoje ideje savršeno prenose u fotografiji.

Šta se zapravo dogodi kada se slikarsko platno i ti nađete “Oči u oči”?

Poslednjih godinu dana borio sam se sa papirom kao podlogom, te me platno tek očekuje u narednom periodu. Pre svega, ne krećem sa radom dok sebi ne obrazložim šta i zbog čega nešto želim da predstavim. Smatram da je sama ideja veoma dominantna kao i tehnička izvedba rada, te njoj posvećujem dosta pažnje. Nakon toga krećem u realizaciju rada uz neku opuštajuću muziku.

Šta Nemanja radi kada želi da usreći sebe? Imaš li neko posebno mesto na koje odlaziš da se puniš dobrim vajbom ?

Ne mogu reći da se osećam srećno dok slikam, jer je to jedan mazohistički odnos prema sebi koji zahteva borbu u kojoj pokušavam da zadovoljim svoje standarde, koje sam nametnuo kada je moj rad u pitanju. Pošto sam veoma radoznao, svoje zadovoljstvo ispunjavam kada imam slobodno vreme, gde sednem za komp i istražujem umetnike koji su trenutno aktivni, kao i odlazak na što više izložbi.

S obzirom da je u našoj zemlji teško živeti od umetnosti, smatraš li da situacija može da se promeni?

Još nisam došao do momenta kada treba sam da plaćam svoje račune, ali se nadam da će mi moj budući rad to omogućiti. Ono što mogu da kažem je da, konkretno naš narod, ima poremećen sistem vrednosti od silnih nametnutih programa. Jedini način da se umetnosti da bolji fokus je usmerenje dominantnih medija i ličnosti na obrazovane i kreativne ljude. Poznajem dosta kolega sa Akademije koji sebe vide van ove zemlje, a mogu reći da i sebe vidim u sličnoj situaciji, jer trenutno, ova podloga ne prihvata pravi umetnički profil. Opet, moram spomenuti da mi je drago kada primetim da određeni ljudi konačno dobijaju više pažnje od strane naših medija, koju su i te kako zaslužili.

Imaš li nekog uzora kom se diviš ili nekog ko te inspiriše?

Nemam uzor kada je umetnost u pitanju jer smatram da je to veoma opasno zbog mogućnosti nesvesnog kopiranja istog. Inspiracija je konstantno pristuna jer imam veliku sreću da oko sebe imam vredne ljude, da li u ličnoj okolini, ili u digitalnom svetu.

Koje pitanje bi postavio sam sebi ?

Verovatno ono koje većina ljudi koji se bave nečim kreativnim sebi postavljaju, a to je – Ko sam ja?

Po čemu se izdvajaš od drugih umetnika?

Uf, teško da mogu sebe još nazvati umetnikom jer smatram da mi je potrebno još dosta iskustva i rada da bih se prema sebi tako ophodio. Ono što mogu da kažem je da se, u odnosu na druge studente akademije umetnosti, razlikujem po tome što motiv životinje koristim u koncepciji koja nije veoma prisutna kada je istorija umetnosti u pitanju. 

Bliži se tvoja prva samostalna izložba. Ispričaj nam nešto više o tome, šta možemo da očekujemo?

Veoma mi je drago što je moja samostalna izložba ujedno i deo ciklusa izložbi pod nazivom – Skice,vežbe, ideje, gde pored mene, moje kolege takođe imaju mogućnost da prikažu svoj rad. Veoma sam zahvalan na podršci mentora i saradnika, kao i SKCNS Fabrika, kao prostora koji je podržao ove izložbe. Na mojoj izložbi očekujte akvarel, koji kao tradicionalna tehnika slikarstva prikazuje tematiku koja se odnosi na savremeno društvo i njegov tempo života.

Kako si došao na ideju da uzmeš položaj životinja u savremenom društvu kao temu?

Godinama unazad istražujem prava životinja u savremenom društvu, gde sam došao do velikog izvora saznanja o onome šta ja zapravo osećam i o čemu želim da “govorim” kroz svoj trenutni rad. Do tematike je došlo preko mog interesovanja za ishranu, gde sam naišao na vegeterijansku kulturu ishrane i različite razloge zbog kojih se pojedina odlučuje za istu. Usledio je talas užasavanja kada sam video snimke i fotografije koje direktno ilustruju zlostavljanje životinja u prehrambenoj, modnoj, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. Kasnije sam naišao i na saznanja o načinu odnosa prema životinjama u zoo vrtovima, cirkusima i egzotičnim pet-šopovima, što me je dodatno dotuklo kao nekog ko je od detinjstva voleo životinje.

Zašto baš pacovi ?

Pacov je jedan od simbola eksperimentalnih životinja. Pored toga što danas postoje priznate metode eksperimentisanja kozmetičkih i farmaceutskih proizvoda koje ne zahtevaju zlostavljanje, mnoge zemlje propagiraju okrutne metode na svojim proizvodima. EU je zabranila uvoz kozmetičkih proizvoda testiranih na životinjama, dok je Kina npr. najveći izvoznik kozmetike testirane na životinjama. Pošto se kao zemlja nalazimo na veoma ugodnom prostoru da prihvatamo uticaje sa svih strana, moramo voditi računa kome dajemo svoj novac i čiju patnju stavljamo na svoju kožu. Veoma je zanimljiva pozicija nas konzumera koji, najviše nesvesno, podržavamo nečiju imperiju zasnovanu na okrutnosti (a opet smo i sami nesvesni) prema eksperimentalnim pacovima nekih industrija koji su postali deo našeg svakodnevnog života.

S obzirom da se zalažeš za zaštitu životinja, imaš li i sam kućnog ljubimca?

Do sada sam imao različiti broj životinja, od ptica, glodara, kornjača, mačaka i pasa. Nažalost, tada nisam bio svestan načina na koji sam dospevao do tih životinja, te ubuduće praktikujem samo usvajanje kućnih ljubimaca. Trenutno imam omiljenog krznenog druga, psa Leksa.

Nemanja Milenković će svoju prvu samostalnu izložbu pod nazivom “Skice, vežbe, ideje 2” održati 30.januara, u SKCNS Fabrika, u Novom Sadu, sa početkom u 19. časova.