Zakoračili smo u “mračnu sobu” Stefana Ćulafića

0
1715
Zakoračili smo u

U prostorijama kluba Ben Akiba, naš mladi fotograf Stefan Ćulafić nedavno nas je ugostio na još jednoj izložbi svojih modnih fotografija. Ovoga puta, projekat pod kojim se predstavio nosio je naziv “Red Lights” i bio je pod okriljem BAFE-a. Kao što samo ime govori, akcenat izložbe bio je na analognoj fotografiji i procesu stvaranja slika u čuvenoj “mračnoj sobi”.

Posetioci su imali prilike da se podsete kako to izgleda finalno razvijanje fotografija sa filma i osete delić atmosfere “mračne sobe”, neizostavnog dela svakog fotografa prošlog veka. Ostatak prostorije krasio je veliki broj Stefanovih dela, okačenih na štipaljke, te je doživljaj bio potpun. Bonus iznenađenje za sve prisutne bila je mogućnost da na samom ulazu u mračnu sobu budu i sami uslikani analognim aparatom. A kako smo ispali, saznali smo tek nekoliko dana kasnije. Film se razvijao! 🙂

Nakon prelepe energije koju smo poneli sa sobom, bili smo znatiželjni da čujemo utiske i samog autora povodom ove teme.

Kakve su šanse da se analogna fotogafija vrati na velika vrata?

– “Mislim da se to već uveliko dešva. Drago mi je što spadam u onu kategoriju ljudi koji su se prvo oprobali u analognoj fotografiji, pa tek onda uzeli digitalca u ruke.

Ceo taj retro fazon, VHS, film rolne, stara odeća uzvraća udarac. Ne bih voleo da se od toga napravi komercijala, ali šta god da se desi, analogna fotografija mi je istinski uvek u srcu.”

Šta misliš, zašto mladi vole analognu fotografiju, zašto je ti voliš?

– “Ne mogu još da razgraničim u svojoj glavi da li mladi vole analognu ili pod tim ‘mladi’ mi mislimo na nas! Mi, deca devedesetih, možda smo rođeni u najnerealnijem periodu. Na primer, znamo kako je nemati internet i znamo kako je imati ga. Isto tako, možda volimo tu analognu fotografiju jer nas vezuje za prošlost, za naše najdraže trenutke kada smo bili mali, kada nije bilo digitalnih aparata.

To barem za mene važi. To je jedan od razloga zašto je volim. Pored toga sto taj kvalitet, to zrno ništa ne može nadjačati”.

Utisci sa izložbe i više su nego pozitivni, a Stefana raduje što je ovoga puta video i dosta novih lica koji su poželeli da se upoznaju sa njim i njegovim radom. To je ujedno i dokaz da ovakva vrsta događaja utiče na mlade, budi ih iz “uspavane brzine” 21. veka, i uči ih da uspore i misle na neki mnogo lepši način.

Autorova želja da prikaže sve blagodeti retro fotografije, urodila je plodom, a sve nas podsetila je na poentu i onaj, nekako zaboravljeni, istinski značaj ovog vrednog dokumenta. Nenadmašnu riznicu uspomena.

Kako naša ekipa prati Stefanov rad od samog početka, bila je ovo idealna prilika da napravimo paralelu i saberemo duževremenske utiske. Pored ličnog rasta i razvoja samog fotografa, ono što nas uvek posebno inspiriše jeste veliki broj dobro poznatih lica, koje u punom sastavu viđamo od izložbe do izložbe, što nam dalje prikazuje jačinu prijateljske podrške.

Ovo je mesto gde u potpunosti osećamo značaj čuvene rečenice koja već godinama kruži po internetu “Support your friends‘ businesses and progressions like you support the celebrities that you don’t actually know.”  I to je najveći dar koji jedni drugima možemo da pružimo.

U skladu sa tim, čitava izložba “Red Room” bila je posvećena jednoj Vanji, a za ovakav šmekerski gest Stefanu skidamo kapu!

Širite ljubav,

Do sledeće izložbe…

Fotograf: Momčilo Stojanović