Uživanje u sopstvenom prisustvu

0
1482
Uživanje u sopstvenom prisustvu

Od vajdaka je, rekla bih, samoća stavljana na stub srama, jer se tobože smatra da je čovek socijalno biće koje treba da se druži i osamljenost se tumači kao neka vrsta “mentalnog hendikepa”. Osobe koje se usuđuju da same otputuju, piju kafu “same sa sobom” ili šetaju bez društva često su u društvu okarakterisane kao antisocijalni “čudaci”.

Osobe koje u kafiću ili restoranu sede same kod ljudi izazivaju osećaj sažaljenja dok u glavi sklapaju patetičnu životnu priču ove, avaj, naizgled nesrećne osobe. Ne shvataju da je ta osoba, zapravo, u savršenoj harmoniji sa sobom i svojim umom. Uticaj društvenih mreža samo potpaljuje ovu ograničenu teoriju da pojaviti se sam u javnosti ne mora nužno da znači da je osoba nevoljena i nema prijatelje. Stoga će se slikati sa bilo kim i staviti na društvene mreže samo da bi ostavili utisak osobe koja ima pregršt prijatelja. Njihova prihvaćenost se, potom, meri lajkovima i komentarima, a ono što je najuznemirujuće, “virtuelna sviđanja” su postala merodavna kada je u pitanju ljudska vrednost.

Činjenica je da socijalne mreže oduzimaju puno vremena koje se utroši potpuno neproduktivno. Svakako, lagala bih kada bih rekla da nisam aktivni korisnik , ali onda se nekad zapitam: Zašto svoje dragoceno vreme trošim “špijunirajući” druge? Zašto svoje slobodne trenutke koje mogu mnogo kreativnije da iskoristim šetajući, čitajući ili maštajući traćim na nešto što mi, kad malo bolje razmislim, ne pruža nikakvu satisfakciju?

Shvatila sam da nije važno nego primarno provoditi vreme sam sa sobom, jer to jača dušu i um. Tada mogu da preispitam sebe i svoje ciljeve, da se pohvalim ili iskritikujem. Slažem se da nije baš uzbudljivo sedeti sam u sobi i gledati u jednu tačku, ali ako u tu priču dodamo udoban krevet, omiljenu seriju i hranu koju volimo, i te kako znam da ću uživati. Otići negde sam i te kako ima svoje prednosti. Vi odlučujete gde ćete ići, šta ćete jesti, koji film ćete gledati, i ako vam srce ište možete ostati u omiljenoj knjižari dva sata.

Moja najbolja prijateljica nedavno je našla “ljubav svog života”, partnera koji joj odgovara na svim poljima, i mada funkcionišu savršeno, zna da mi se požali: “Ne poričem da mi je svaki trenutak proveden sa njim ispunjen, ali svakodnevno viđanje me umara, potrebno mi je da budem nekad sama, jer ako to ne uradim izgubiću sebe.“ I to je velika istina.

Dragi ljudi treba da budu u vašem orkuženju, treba im posvećivati vreme, ali isto tako ne smete sebe zanemarivati zbog drugih, ili ne daj bože uskraćivati sebi nešto što volite i želite samo zato što se drugi ne slažu sa tim. Takođe, nemojte propuštati zanimljive događaje koje ste iščekivali, samo zato što nemate sa kim da idete.

Veliki sam fan kontroverznog Merlina Mensona i kada je pre izvestan broj godina dolazio u Beograd, niko od mojih prijatelja nije hteo da ide sa mnom, jer prosto ne vole ovog izvođača (što potpuno razumem) i smatrali su da se neće lepo provesti na ovakvom koncertu. Ok, razmišljala sam ovako: “Ceo život čekam da odem na njegov koncert i da li ću sada propustiti nešto meni ovako značajno samo zato što niko neće da mi pravi društvo?” I znate šta? Provela sam se fenomenalno. Došla sam ranije, progurala se do bine i svog miljenika sam faktički mogla da dotaknem iz publike koliko sam bila blizu, a ova uspomena meni je neprocenjiva i ostaće mi za ceo život. Da sam išla sa nekim ovo možda ne bi bilo izvodljivo, jer bih osećala grižu savesti što sam nekog forsirala da se probija kroz masu.

Ja uživam kada idem u duge šetnje slušajući omiljenu muziku, obožavam da sednem u prirodu i mislim na lepe stvari, da uđem u butik i po stoti put probam onu glamuroznu haljinu, koju naravno nikad neću kupiti jer mi ne treba. Bez ičijeg osuđivanja i požurivanja. Sunčani dani u meni budi sreću, i nju mogu, a i ne moram da podelim sa drugom osobom. Najiskrenije volim da provodim vreme sa sobom, jer i te kako imamo šta da “razgovaramo”.

Ali biću iskrena, nije uvek bilo tako. Bilo je potrebno vreme da prihvatim i upoznam sebe. A kada sam u tome uspela i postala sama sebi najbolji prijatelj, primetila sam kako se moj život menja na bolje. Ako redovno provodite vreme sami sa sobom, sredićete vaše misli, analizirati svoj život i skupiti snagu da promenite ono što smatrate da treba promeniti.

Takođe, shvatila sam kako da bih se kvalitetno provela ne moram po svaku cenu da budem okružena ljudima. Jednostavno, nekad nisam raspoložena da slušam ničije priče i provodim vreme sa nekim kada ne želim, samo da ne bih nekog uvredila. Ako vam je pravi prijatelj razumeće kada mu kažete da prosto danas niste u elementu i da želite da budete sami.

Uvek je bolje provoditi kvalitetno vreme sam sa sobom nego sa grupom ljudi raditi nešto što vas ne ispunjava. Čitajte, trenirajte, igrajte po kući dok ne ostanete bez vazduha. Vi ste vođa svog života i shvatite da ste nekad sami sebi dovolji. Vaši prijatelji mogu da šetaju uz vaš vašim životnim putem, ali ne mogu hodati umesto vas. Ne plašite se osuđivanja i što je najvažnije ne plašite se sebe. Radite na sebi, volite sebe, čuvajte sebe, ugađajte sebi, jer ako vi nećete, ko hoće?

Niste egoista ako volite sebe, jer ako vi sebe ne volite i ne poštujete, ne možete to očekivati ni od drugih.

Na kraju, u prilog ovoj temi , želim da  istaknem  savet koji sam još kao devojčica dobila od svog oca, a koji što sam zrelija sve više primenjujem: “Misli na sebe, drugi se neće setiti.”

Fotogtafije © Paolo Raeli

Izvor: tumblr.com