RnB devedesetih: Gde je nestala romantična generacija?

0
1892

Na nekoj beogradskoj rnb žurki sam. Približio se kraj, iskrena da budem, muzički, moj omiljeni deo svake takve večeri. Tada se vrte sve one zaista dobre pesme koje (će da) traju decenijama i koje moja duša najviše voli. Čini mi se da je išla Ališina (Alicia Keys) – Try Sleeping With a Broken Heart. Od prvog takta kreće da me prožima sva moguća lepota, potpuno se pretvaram u sebe i sve ono što volim. Klub je već poluprazan, a ja stojim, ćutim i upijam. Svaki ton i svaki zagrljaj i zatvorene oči koje sam tad videla oko sebe. Odjednom, sva ona ekipa koja je do malopre zavodnički plesala, često pogledom tražila “žrtvu” za jednu noć, dok su se nizali popularni hitovi o drogama i heartless dušama, sada se zaustavlja. Na trenutak kao da smo svi zastali, poobarali zidove i zapitali – gde je bre ta ljubav?

Taj trenutak kasnije mi je doneo bezbroj pitanja…

Alicia Keys GIF - Find & Share on GIPHY
Alicia Keys // Izvor: giphy.com

Postoje te neke teme koje će još dugo biti aktuelne i glavnogoreće. Jedna od njih definitivno je kako to savremena muzika utiče na nas, našu decu, na globalni doživljaj ljubavi… međuljudskih i romatničkih odnosa? Da li ona ima toliku moć da nam menja perspektive, razara postojeće životne vrednosti i pravi neke potpuno nove? Da nam menja prioritete i servira ono što se njoj isplati da bude kul? Sve više mislim da je odgovor na sva ova pitanja – DA. Iako nije glavni i jedini činilac koji kreira stavove jednog mladog čoveka, sve ove stvari u našim osetljivim razdobljima života uzimaju jedan dobar primat na globalnom nivou.

Kakve stavove i životne vrednosti može imati društvo koje već jače od deceniju sluša o litrama alkohola koje se toče, dok ona gleda njega preko separea, ali NE, on je sa tri polugole devojke lakog morala, udara joj čežnju jer mu je ego povređen, povuče koju liniju u tamnini klupskog toaleta… ali ona bi ipak samo šemu, on je pogrešno shvatio… dok oboje ne stignu… svako svojoj kući.

Ko baš ne može da smisli ovu surovu komercijalu koja dosadi za 14,5h on se pak hvata za one malo urbanije, malo više “kul” numere, koje opet potenciraju egoistične muškarce koji nikako ne mogu da se povežu sa svojim emocijama i žene koje uz pomoć seksa pokušavaju da dođu do mrvice ljubavi. I tako nas pretavaraju u hladne stene protiv kojih se, razume se, ceo svet okrenuo… Ali, iako nam treba ljubav, nas baš briga za to, jer mi smo kraljice, boginje, frajeri i fakbojevi, toliko se svi ložimo i toliko smo važni, toliko kul, da će grad od tolike vatre uskoro eksplodirati.

A onda me tako muzičke platforme s vremena na vreme sete na Ne-Yoa, grupu Nana, TLC, D’Angella, Mary J Blige, Joe-a, mladog Chris Brown-a… Probude mi nežnost, sete me na toplinu istinske konekcije… nateraju da ponovo shvatim kako je okej da želim ljubav, ne onu što nam se daje malo-po malo, na kašičicu, već onu normalnu i jednostavnu. Da je okej da budem romantična.

Otud i citat koji već godinama kruži internetom “Ako naša ljubav nije kao RnB iz 90tih, onda je ni ne želim.”

Izvor: pinterest.com

I onda ne mogu da se ne zapitam da li muzika koja se najviše servira u čovekovo najosetljivije doba (pa i kasnije) može da utiče na kompletan fokus jednog društva, njegove stavove, potrebe, naročito kada su u pitanju romantični odnosi?

Zato sam rešila da napravim anketu i popričala sa ljudima koji su svoje tinejdž i malo starije godine proveli slušajući taj čuveni (mahom inostrani) RnB iz 90-ih i sa početka 2000-tih, želela sam da čujem još različitih mišljenja. Dobila sam puno sjajnih odgovora i sada ću podeliti one koji su me najviše dotakli:

Da li je muzika koju ste slušali uticala na formiranje vašeg ličnog dožvljaja muško-ženskih odnosa? Kakvim ste odnosima težili?

Jovana Petrović: Uticala je na formiranje odnosa u smislu da sam slušajući RnB i gledajući spotove, prihvatila muškarca kao zaštitnika, a ženu kao slobodnu osobu koja uvek ima oslonac. Tekstovi su bili pozitivni i mnogo drugačiji nego danas, sa fokusom na ljubav, pa tek onda na sve ostalo (barem ono što sam ja favorizovala). Gledajući i slušajući muziku tada, fokus se zasnivao na konekciji, a manje na izgledu i produkciji.

Aleksandra Krajnović: Generalno, mislim da je ceo ton žanra bio mnogo pozitivniji nego u današnje vreme. Naravno, uvek se provlače iste teme, i RnB se najviše vrti oko emocija, prijateljskih, romantičnih, platonskih, ali postojala je poruka koja se danas donekle gubi. Počevsi od ritma, koji je pozivao na đusku…

Music Video One In A Million Mv GIF - Find & Share on GIPHY
Aaliyah // Izvor: giphy.com

… do samih tekstova, koji su bili raznovrsni, ali uvek su imali dosta metafora i emocije, bar kad se radi o ljubavi i romantičnim vezama. Svi smo znali tekstove pesama, spotove, izvođače i mislim da je svako od nas imao određene mentalne slike o sebi i o dragoj osobi koje bi se uklapale u to. Ono što je po meni jedinstveno za RnB a pogotovu u toj dekadi je da je postojala plejlista za svako raspoloženje. I kad upoznaš nekog novog, i kada se rode emocije, i kada ste u napokon u vezi, ali isto tako i kada nije sve sjajno, kada ima poteškoća, a i kako preboleti raskid i voljenu osobu. Ceo krug.

Tamara Trikić: Možda u nekom početku, ali posle sam shvatila da niko osim mene ne može da kreira taj doživljaj. Kako sam odrastala, nisam se baš pronalazila više u tim pesmama, ali sam pravac mi je prijao i bio je slušljiv.

Anja Mihelič: Uticala je u velikoj meri, idealizovala sam muško ženske momente nežnosti i večne ljubavi koji su bili tematika RnB pesama u doba ‘90 na stranoj muzičkoj sceni. Želela sam emocije i neraskidive velike ljubavi.

Kako su započinjale romantične veze u to vreme?

Milorad Cukavac: Citiraću Bakija B3: “Važno je bilo da si znao da đuskaš, danas je sve samo u parama.”

Aleksandra Krajnović: To je bio proces (smeh). Tada su postojale etape, od upoznavanja, izlazaka, do prvog poljupca i sve nakon toga – trajalo je. Okej, nismo baš toliko matori i staromodni, ali imam osećaj da je nekako išlo svojim idealnim tempom. Mi smo bili u tim društvenim podskupovima, uglavnom neshvaćeni od strane većine koja voli kafane, turbo folk i slično tome, mi smo sebe smatrali romantičarima modernog doba. Upoznate se preko zajedničkog društva, volite iste izvođače, izlazite na slična mesta, smatrate da je to prava muzika koja donosi pozitivne vrednosti i koja uvek može da pokrene. Svi smo želeli i verovatno doživeli te momente, kada se pogledi sustretnu dok ide baš tvoja pesma u pozadini, i onda kao slow-motion iz filmova.

Vladimir Jankulović: Devojci priđeš opušteno, bez tenzije, predstaviš se, pitaš da li je slobodno da sedneš pored nje, pošalješ piće, ili ukradeš neku ružu iz parka ili dvorišta i pokloniš joj. Retko koja je odbijala takve gestove.

Anja Mihelič: Vrlo odlučno i lako, znalo se da želiš tu osobu, nije bilo uvijanja, odnosi su bili mnogo lakši i iskreniji, kao i sami ljudi, takođe sve je bilo mnogo transparentnije.

Srđan Jovanović: Zasnivale su se na cimanju uživo i kroz komunikaciju, koje više nema. Bilo je mnogo više nego danas, preko interneta i slika koje kačimo.

Kako ste iznenađivali devojku/momka?

Tamara Antonović: Veoma sam ponosna na jedan poklon koji sam dala jednom momku – mala bočica u kojoj je bila porukica i napravila sam od toga privezak. Evo sada će tome 10 godina. Mnogo je bilo slatko. Neki stih sam mu napisala unutra 🙂

Jovana Petrović: Iznenađenja u vezama su se zasnivala na stvarima koje nisu imale veze sa novcem već je to bilo pravo iznenađenje poput narezanog diska sa baladama i slično.

Srđan Jovanović: Ubereš cvet, sakriješ ga u rukav i na kraju večeri izvadiš.

Tamara Trikić: Ponekad nije bio preskup poklon, ali je bio sastavljen iz milion stvari. Nekada mi se dešavalo da mesecima tom nekome spremam poklon. Lepa kutija i onda u nju slažem sve te sitnice. U početku su to bile neke bombone, čokolade koje voli, onda knjige, parfemi, dezodoransi. Jednom dečku sam uramila fotografiju koju sam ja slikala i poklonila za rođendan.

Anja Mihelič: Jednostavnim pojavljivanjem ispred zgrade.

Izvor: YouTube screenshot (Chris Brown – With You)

Na koji način ste partneru/partnerki pokazivali ljubav?

Katarina Đurić: Bilo je mnogo više nežnosti, romantike, šetnje, priče, pokazivali smo neki sitnim znacima pažnje…

Jovan Žihlavski: Smatram da sam pokazivao ljubav na veoma direktne načine, jer mi suptilnost nije jača strana, ali kad se potrudim, ta suptilnost se svodi na homemade večere, male znake pažnje kada pričaju o nečemu jako nebitnom i sitnom, tipa koju kozmetiku, slatkiš ili tako nešto vole, pa isto to im uzmem da ih iznenadim. Male stvari.

Koje životne vrednosti je u vama budila RnB muzika?

Tamara Trikić: Najjači utisak je negde ostavila Independent Woman. Naučila me je da moram da budem nezavisna i da imam nešto svoje.

Milorad Cukavac: Neki osećaj vrednovanja malih stvari, mislim klinac sam bio, nisam imao pojma o životu, samo sam znao da uživam u nekim malim stvarima.

Anja Mihelič: Ljubav, porodica, prijatelji na prvom mestu.

Radmilo Arnautović: Težio sam da nađem ekipu sa kojom mogu da pikam basket i jurim devojke. I ono što iz kuće poneseš – da ne budem šupak i da se lepo ponašam.

Miloš Stojanović: Aposlutno smatram da je propagirala lepše životne vrednosti jer kada vidim današnje klince na koje uglavnom današnja bezlična “RnB” muzika utiče kako utiče, prosto mi bude žao što oni nikada neće osetiti te neke čari prošlih vremena, kada se nije sve vrtelo oko pratilaca na Instagramu.

Čemu ste težili kada su ljudski odnosi bili u pitanju?

Jovan Žihlavski: Potpuno isto čemu i težim sada – razumevanju, poštovanju i ljubavi jer bez toga smo samo prazni i izgubljeni.

Katarina Đurić: Uvek smo težili drugarstvu, bili smo složni, pomagali jedni drugima, nije bilo zlobe……

Miloš Stojanović: Prvenstveno iskrenosti, smatram da je iskrenost u svakom međuljudskom odnosu osnova osnove.

Da li smatrate da je RnB iz devedesetih i sa početka 2000. propagirala neke lepše životne vrednosti? Ako je odgovor da, da li je to uticalo na vas i vaše životne vrednosti?

Aleksandra Krajnović: Definitivno. Ja kao jedan snob koji je odrastao na RnB-ju, repu, i drugim žanrovima hip-hop kulture, ne odobravam u kom “raspoloženju” su današnje pesme. Naravno, kako se neki stil probije, dođe do određene doze komercijalizacije, i kad se shvati da se nešto dobro “prodaje”, biće dosta njih koji bi voleli da uskoče i da uzmu neki dinar. Ali meni je ta dekada rnb-a iz 90-tih, kao i sam početak 2000-tih najbolje što se kvaliteta muzike tiče. Okrećem se njoj kao nečemu što budi lepa (o)sećanja, donosi olakšanje i katarzu.

Tamara Antonović: Slušala sam je uglavnom sa drugaricama. Okupimo se, odvrnemo i đuskamo. Mislim da mi to i danas budi osećaj sigurnosti i zajedništva. Nesto poput sedenja oko logoske vatre. A da, definitivno je RnB muzika bila vrednija od Jale i Bube. Čak i domaća scena.

Anja Mihelič: Ukoliko se baziramo na strani RnB, da, na život sa manje brige, opuštenijeg i manje stresnog zivota, a ukoliko gledamo domaći, na potpuno suprotne stvari, surovu i suštinsku realnost zemlje u kojoj živimo. Što se nažalost, nije u mnogome promenilo danas.

Boyz Ii Men 90S GIF - Find & Share on GIPHY
Boyz II Men // Izvor: giphy.com

Nakon što sam popričala sa vama i sabrala utiske, moj skromni zaključak definitivno glasi da današnja muzika nekako guši želju za dubinskim i dugotrajnim odnosima, a pojačava ego maniju, potrebu za dizanjem zidova i kratkotrajnim zadovoljstvima. Što dalje ide u paketu sa instant zavisničkim zadovoljstvima, koje nam nude pametni telefoni i društvene mreže, kao i bežanjem od bilo kakve vrste neprijatnosti u besomučna skrolovanja. Međutim, nekako sam ipak sigurna da trenutna komercijalna muzika ne može dugotrajno oštetiti osnovne životne vrednosti koje polaze iz kuće, i da će na kraju dana, svako pronaći onu pesmu koja mu neguje usađene norme i smislove.

Svakako, vreme je da uskoro porazgovaram i sa mlađim naraštajima, te njihove misli uporedim sa ovim nešto starijim ispitanicima. Javiću utiske!

Za sam kraj, osvrnula bih se na savremene izvođače i muziku koju objavljuju, a koja neodoljivo podseća na pesme iz davnina. Moja preporuka definitivno odlazi američkom izvođaču Luk Džejmsu (Luke James), kao i nekolicini drugih, ali to neki drugi put… Onaj pravi RnB ipak nije prevaziđen i nikada neće biti.

Izvor naslovne fotografije: YouTube Screenshot // Nelly – Dilemma ft. Kelly Rowland *

* Iako je, radi jednostavnosti, naslov okrenut samo ka devedesetim, tekst pokriva i početak 2000. godina, kada je RnB doživeo svoju ekspanziju. Stoga se na naslovnoj fotografiji našla čuvena Dilemma koja je zvanično objavljena 2002. godine, a Neli i Keli su, svakako, svoje karijere započeli još devedesetih i tako postavili temelje žanru u celosti.