Nova istraživanja kažu: Pečurke međusobno razgovaraju

Naučnici su nedavno otkrili da pečurke međusobno “razgovaraju” koristeći električne impulse koji se pojačavaju kada gljive dođu u kontakt sa izvorima hrane i potencijalnim opasnostima.

Kada je 1865. Luis Kerol napisao čuvenu Alisu u zemlji čuda, scene poput mačke koja puši cigarete i pečurke koje razgovaraju nisu bile utemeljene na nauci već čistoj imaginaciji. Stotinak godina kasnije, biće da je Luis bio u pravu, jer je naučno dokazano da pečurke zaista komuniciraju jedna sa drugom – i da imaju rečnik do čak 50 reči.

Prema studiji objavljenoj u časopisu Royal Society Open Science, naučnici su otkrili da su ovi organizmi najneočekivaniji brbljivci u prirodi.

Grupa naučnika u na Univerzitetu zapadne Engleske fokusirala se na četiri vrste pečuraka i primetila da su, u određenim situacijama, električni signali koje gljive proizvode nesumljivo naglašeni.

Naime, više pečuraka raste iz istog micelija – mreže filamenata nalik korenu sličnom neuronima u ljudskom telu. Električni impulsi koje oslobađa jedna gljiva putuju kroz micelijum do drugih gljiva koje rastu iz iste mreže.

“Dužina reči kod pečuraka podudara se sa onom u ljudskom jeziku. Tako smo došli do otkrića da veličina rečnika kod gljiva može biti i do 50 reči, međutim, osnovni rečnik najčešće korišćenih reči ne prelazi 15-20.” – rekao je Endru Adamacki (Andrew Adamatzky), profesor i predvodnik ove studije.

On je takođe identifikovao da svaka “reč” pečuraka ima prosečnu dužinu od 5,97 slova dok je u engleskom jeziku ovaj prosek 4,8. Iako je ubeđen da promene u energetskim impulsima nisu tek tako slučajne, ipak je dovoljno skroman da zna da se moraju uraditi dodatna istraživanja.

Dakle, nećemo još da se zalećemo i pišemo peticije Google-u da jezik pečuraka uvede na Google Translate, ali imamo pravo da se oduševimo, te još jednom shvatimo koliko je priroda na planeti Zemlji apsolutno neverovatna! I neistražena…