Nikada niko kao Kit Flint!

Kit Flint (Keith Flint) je mrtav. Pronađen je  u svojoj vili u Eseksu, nakon što je sam sebi oduzeo život. Nemoguće. Bila sam ubeđena da glava poput njega nikad neće umreti. Da je besmrtan. Kao Bouvi. Ali, ništa ne traje večno. Pa, ni legende.

Bilo mi je samo sedam godina kada je Prodigy održao prvi koncert u Beogradu, 1995. godine godine. Uprkos haosu i mraku u kom smo živeli tih godina, bend se usudio da kroči na našu teritoriju i održi koncert o kom se i dan danas priča. Mnogi kažu da je to koncert koji je promenio Srbiju u svakom pogledu. To je ujedno bilo i prvo gostovanje stranog benda nakon dugih sankcija, a rat je još uvek zvanično trajao.

Tada je bio aktuelan album “Music for the Jilted Generation” na čijem je omotu pisalo: “How can the government stop people from having a good time? Fight this bollocks”, – kao da je bio posvećen upravo Srbiji.  

Tog decembra 1995. godine svega par dana pre potpisivanja Dejtonskog sporazuma, jedna napaćena, zaraćena i skrivena generacija zaboravila je na trenutak šta se dešava oko nje, a prepuna Hala Pionir skakala je u ritmu najvećeg hita devedestih godina “No Good (Start the Dance)” .

Konferencija za štampu održana je u luksuznom hotelu “Hajat”. Njih četvorica – Liroj, Maksim, Kit i Lijam ne mare za snobovski ambijent, smeju se i glupiraju sa cvikerima na očima.

“Ljudi koji dolaze na naše žurke su slobodoumni i ne žele da slušaju samo jednu vrstu muzike, već dobru muziku, a mi to pokušavamo da im obezbedimo – rekao je Kit Flint, neposredno pred sada već legendarni koncert. Zanimljivo je da je baš na tom koncertu u hali zapaljena baklja, što je čak i ovim opakim momcima blio impozantno.

Prodigy nije bio samo muzika, to je bila muzička revolucija. Nešto potpuno novo, zvuk do tada neviđen, spotovi potpuno drugačiji od svega što se tada plasiralo.

Svojevremeno, nama mladima jedini prozor u svet altrenativne muzike bio je treći kanal i VHS piratske kasete. Lično sam od svog kuma na poklon dobila VHS kasetu sa aktulenim spotovima Prodigy-ja direktno iz Londona. Ovo je bilo skoro pa neverovatno u to vreme. Sećam se da sam tu kasetu nosala od rođendana do rođendana, pa smo đipali uz spotove dok ne budemo mokri od skakanja.

Prodigy mi je promenio život.

Oni su prvi doneli taj neki rejv – hard techno zvuk koji je tada bio toliko kul, jer je bio nešto posve drugačije. Kasnije su se pojavljivali drugi bendovi sličnog mužičkog zvuka, koji su ako mene pitate, bili samo njihova loša kopija.

Nikada nisam prežalila što sam imala samo sedam godina i što te godine nisam otišla na koncert.

U srednjoj školi došao je album “F*** em and their Law” i svetska turneja.

Beograd, Sajam, 7.oktobar 2005, samo dan nakon mog rođendana, želja mi se konačno ostvarila – u prvim redovima dobila sam najlepši rođendanski poklon ikada. Još uvek čuvam kartu.

Probijala sam se u prvi red, adrenalin je rastao. Ujutru sam videla da su mi noge bile pune modrica jer me je masa išutirala. Ali, vredelo je!

Nakon četiri godine slušala sam ih i na Exitu. Koncert je bio toliko posećen da je bez sve šale bilo opasno boraviti u masi. Ljudi su padali, pa ustajali, baklje su se palile, goreo je Petrovaradin. Pričalo se da su jednu devojku pregazili i slomili joj ruke, što nije isključeno.

Masa me je nosila, ali je to bio doživljaj koji se ne zaboravlja. Dobro sam živa ostala.

Pa ponovo, Exit 2013.

Danas, nakon ovog nemilog događaja, oglasili su se i organizatori Exit festivala:

“Kit je bio jedan od nas, dance ratnik koji je umeo da pruži energiju i snagu. Njegovo skandiranje u ‘Firestarter’ davalo nam je snagu kad je bila najpotrebnija. Nažalost, i njemu je bila potrebna kao i bilo kome i nadamo se da će nam ova tragična vest pomoći da shvatimo koliko je važno da budemo tu jedni za druge”.

Godine su prolazile, činilo se da njiova popularnost nikada nije jenjavala i nikada niko nije napravio ono što je Prodigy. Verovatno niko nikada i neće.

I dalje ne verujem da je mrtav. Možda formalno, ali on živi i dalje. Jedan je Kit. Kao Bouvi, Džekson i Fredi Merkuri.

Hvala na svemu u ime cele moje generacije.

Počivaj u miru, najveći…