Lepši smo kada lepo mislimo

Mnogo brinemo o lepoti. Ishrana, tretmani, vežbanje, fotografisanje, fotošopiranje i sve to samo da izgledamo lepše, makar na slikama.  

Ukrašavamo fasadu svakodnevno, i kako to obično biva, što smo prazniji iznutra sve nam je važnije kako izgledamo spolja, kako nas ljudi vide i šta misle o nama.

Spremni  smo da pribegavamo i mnogim bolnim i agresivnim tretmanima, dijetama i vežbama kako bi smo došli do neke zamišljene slike o sebi. Samo da smršam, samo da uvećam grudi, samo da nacrtam obrve ili nalepim nokte, eto samo to, i onda ću biti srećna?

Ma, stvarno?

Potreba za pažnjom, prepoznavanjem, viđenjem je sve veća. Svi bi da budu popularni i da ih neko obožava i prati.

Za to vreme zjapi praznina i postaje sve veća. Iznutra smo sve prazniji, zatupljeniji, bezosećajniji, konfuzni, osuđujemo sve što nam je nepoznato ili ne razumemo, nemamo ljubavi prema sebi, a kako ćemo je imati za druge?

Ljudi nemaju vremena da upoznaju jedni druge i ne žele više da se potrude jedni oko drugih. Vrlo brzo etiketiraju i odbacuju one koji im se na prvi pogled ne čine u trendu, bilo da se radi o fizičkom izgledu, načinu na koji žive i vode svoj život, ophode se prema drugima ili samo razmišljaju drugačije.

Nedavno sam pročitala: kada bi se reči koje izgovaramo pojavljivale na našoj koži da li bismo i dalje bili lepi?

Hm.. šta mislite?

A šta je tek sa našim mislima?

Ne počinje li sve od misli? Kako bismo izgledali kada bi se naše misli pojavljivale na našem telu? 

Da li znate da je naučno dokazano da ljudi koji previše razmišljaju o prošlosti brže stare?

Obratite pažnju na ljude u svojoj okolini i okruženju koji su se čvrsto vezali za neki događaj iz prošlosti koji ne mogu da oproste, ogorčeni su i ljuti kako ubrzano stare, dobijaju bore na licu, pogled im je prazan, a izraz lica zgrčen, namrgođen, kao da je preterano razmišljanje vrlo ozbiljan posao koji zahteva takav izraz lica.

A pogledajte onda one ljude kojima niko i ništa ne može da oduzme vedrinu, osmeh na licu i sjaj u očima, zahvalni na svakom novom danu, i otvoreni prema drugim bićima ako mogu da im nekako pomognu, upute lepu reč ili se samo nasmeju. To su ljudi koji vole život, prihvatili ga, kao takvog i zavoleli i ne zameraju nikome ništa

I zato…  sledeći put kada pomislite kako vam je neophodan još jedan radikalan tretman kako biste promenili neki deo svog tela ili ulepšali počnite od svojih reči i misli, ali pre toga se povežite sa sobom i zavolite sebe i videćete, ta ljubav sigurno trajne rezultate.

Svako jutro se budite sa zahvalnošću prema životu, osnažite svoje telo tuširanjem, dubokim disanjem, zagrlite se, i odnosite se sa nežnošću prema svakom delu svoga tela.  

Meditirajte, povežite se sa sobom.

Kada vežbate nemojte da se mučite nego to činite u granicama prijatnosti i težite samo da danas budete malo bolji nego juče.

Kada jedete onda u potpunosti uživajte i posvetite se hrani, bez gledanja televizora ili telefona, a još gore, neke svađe, rasprave ili osećaja krivice.

Ne zamerajte nikome ništa i ne držite se čvrsto nikakvih principa i reči. Svi smo mi samo ljudi, skloni greškama i puno strahova. Strahovi uvek rastu tamo gde nedostaje ljubavi i zato pokušajte u svakom čoveku da vidite sebe, a onda zavolite sve ljude u sebi.

Obraćajte se drugima sa dobrom namerom i ljubaznošću i praštajte, uvek praštajte i volite, bez ustezanja, budite otvorenog i širokog srca, delite ljubav, nesebično.

Ali sreća je uvek bila tamo gde je neko umeo da voli i živeo za svoja osećanja. Ako ih je negovao, ako ih nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Lepota ne pruža radost onome ko je poseduje, već onome ko ume da je voli i da joj se divi.

Herman Hese

Vi, naravno, ništa od ovoga nemojte da mi verujete, nego proverite i uverite se sami. 

Samo pazite, morate da vežbate svaki dan. Čuda se ne dešavaju za jedan dan. 

Promene se jedino uvek dešavaju kroz proces koji mora da traje. Nemojte da budete ni previše popustljivi, a ni previše strogi prema sebi. 

Rezultati su vrlo brzo vidljivi, dešavaće vam se trenuci bezrazložne radosti i zadovoljstvo u običnim životnim stvarima, ali je neophodna disciplina.

Disciplina je majka svih mudrosti, a strpljenje otac, a ti si čista Ljubav, uvek bila i bićeš. 

Čitav jedan Kosmos živi u tvom telu. 
Nikada to nemoj da zaboraviš.

Autor: Sunčica Božić