David Bowie – Heroj na jedan dan (drugi deo)

0
1278
David Bowie - Heroj na jedan dan (prvi deo)
rolingstone.com

Prvi deo “David Bowie – Heroj na jedan dan” možete pronaći OVDE.

Dok je popularni pevač pokušavao da se skine sa droge, reši brojne emotivne padove i pobegne od opsednutosti filadelfijskim soulom koju je stekao sa druge strane Atlantika sarađivajući sa Džonom Lenonom (John Lennon – “Fame”), dobio je svoju prvu filmsku ulogu u već pomenutom SF filmu, “Čovek koji je pao na Zemlju”.

Upadajući iz jedne u drugu muzičku avanturu, albumomStation to Station iz 1976. godine počinje Dejvidova avangardna faza koju sa preseljenjem u Berlin obeležavaju i izuzetna ostvarenja “Low” i “Heroes”. Usput je radio i kao producent svojih prijatelja Lua Rida (Lou Reed) i Igija Popa (Iggy Pop), ujedno ih spašavajući iz egzistencijalnih kriza.

Posle hitova “Golden Years”, “Young Americans”, “Rebel Rebel”, “Ashes to Ashes”, “Blue Jean”, albumom “Scary Monsters” iz 1980. označio je nešto što bi se uslovno moglo nazvati uvodom u njegovu dens i elektro – pop fazu. Potom je usledilo zatišje, praćeno čak i glasinama o prestanku rada (i sam je takvu mogućnost najavljivao tokom svoje karijere, međutim nikada nije sišao sa scene). “China Girl”, prvi singl sa nešto komercijalnijeg albuma “Let`s Dance”, preko noći je Bouvijevo ime vratio na vrhove top – lista i napravio mesta za sledeće hitove.

Kao nikada pre, mudro je koristio prednosti elektronskih medija. Njegovo ime i lice bili su na naslovnim stranama sve svetske štampe, a odlični spotovi se nisu skidali sa muzičkih i televizijskih stanica. Pomenimo i film “Apsolutni početnici” (Absolute Beginners), praćen istoimenim hitom, zatim horor “Glad”, temu “This is not America” za dramu “The Falcon and the Snowman”, duete sa grupom Queen (“Under Pressure”) i Bingom Krozbijem (Bing Crosby); zatim nastupe na Brodveju poput predstave “The elephant Man” koja je obeležila njegovu glumačku karijeru, u kojoj je Bouvi dobio veoma težak zadatak, da dočara lik Džona Merika (John Merrick), čoveka koji je imao fizičke nedostatke. Izvođenje je bilo maestralno dobro jer je Bouvi ulozi dao karakterističnu notu, a rasprodatoj predstavi su prisustvovali Endi Vorhol (Andy Warhol), Džon Lenon (John Lennon) i Joko Ono (Yoko Ono).

pinterest.com

Već 1984. godine izdaje album “Tonight”, obeležen duetom sa još jednom ikonom, Tinom Tarner (Tina Turner). Naredne godine sledi još veći uspeh zahvaljujući saradnji sa Mikom Džegerom i “Dancing in the street” za live aid kao i muzika za film “Lavirint” u kome je ostvario svoju najupečatljiviju filmsku ulogu likom Džereta kralja goblina, snimljenom 1986. godine.

U tome mu je pomogla perika koja ga je transformisala u misterioznog kralja koji je fascinirao glavnu glumicu Dženifer Koneli (Jennifer Connelly) i gledaoce, a scena “Magic Dance” predstavlja jednu od kultnih i dan-danas.

Album kojim je stavio tačku na stvaralaštvo osamdesetih, zvao se “Never Let me Down”, izdanje čiji su neuspeh zlobnici pravdali objašnjenjem da je pevač već istrošio sve svoje ideje i ličnosti.

U međuvremenu 1992. godine oženio se somalijskim top modelom Iman sa kojom je dobio ćerku Aleksandriju.

rollingstone.com

U igru i muzičke tokove vratio se nakon šest godina, albumom “Black tie white noise, nagoveštavajući socijalni angažman i poručujući da pesme oslikavaju dve strane razmišljanja – kao što postoje i dve strane društva u kojem živimo. Pokušaj da izdanjem “Outside” i saradnjom sa Brajanom Enoom (Brian Eno) vaskrsne karijeru superstara u eri novopridošlih muzičkih heroja neslavno se završio.

Stoga je rešio da se baci u koketiranje s modernim tehno zvukom.
Album “Earthling”, baziran na industrijskom roku i densu, 1997. je doživeo pozitivne kritike. Međutim, mlađa publika ga je i daje ignorisala dok su ga zastupnici tehno zvuka optužili za navodnu eksploataciju njihove kulture.
Dve godine kasnije, demantovao ih je izdanjem “Hours”.

Nakon objave albuma “Reality”, krenuo je na turneju po Evropi.
Jedan energični nastup u Nemačkoj, prekinuo je oštar bol u grudima, a Bouvi je zbog iznenadne blokade arterija podvrgut hitnoj operaciji srca. Nakon oporavka, Dejvid se vratio koncertima. Godine 2006. ostao je zapamćen po ulozi naučnika Nikole Tesle u filmu “Prestiž”, čijem se liku i delu oduvek divio.

adriadaily.com

Kada je 2003. godine kraljica Elizabeta izrazila želju da ga proglasi vitezom, Bouvi je odbio da se pred njegovim imenom nadje ono ser, objasnivši da nije potrošio čitav svoj život radeći za neku titulu.

Prezirao je kič, glupost, novinare, čak i diskoteke, i bilo mu je neprijatno što njegove ploče u njima tako dobro prolaze. Nikada nije bio spreman da udovolji onima koji su želeli da zadru u njegov život, da osude njegove izbore ili da uprljaju njegovu umetničku personu. On je sam po sebi bio umetičko delo.

Dejvidovi talenti obuhvatali su sve poznate oblasti, od muzike, kostimografije, glume, režije i poezije, do čarobne uloge večitog buntovnika koji upire srednji prst u lice svega što je licemerno, malograđansko i nisko. Ko nije oseto strujanje tog dubokog i rezonantnog glasa kako titra ispod kože i podiže one najsitnije dlačice po njenoj površini promašio je nekoliko dekada čistog uživanja…

adriadaily.com

Stvarao je do samog kraja…

Dočekali smo “Blackstar”, njegov najvažniji album u poslednjih 15-ak godina.
Nakon povratka 2013. godine, koji je usledio nakon decenijske pauze, Dejvid Bouvi se vratio sa materijalom koji nas je sve podsetio zašto smo u stanju da u svakom trenutku tvrdimo da je on najveći genije XX veka.

Probudio je svoju najbolju ličnost, onu koja ga je učinila inovatorom, kraljem čudaka i bogom avangarde, te je nazvao Blackstar, udahnuo joj život i zabezeknuo sve prisutne.
U spotu za naslovnu numeru, pojavljuje se skelet čoveka u astronautskom odelu. Prvi utisci publike i kritike bili su da je Major Tom mrtav.

Major Tom je, kao što znamo, prvi Bouvijev lik, iz pesme od koje je sve i počelo.
Mnogi su ovaj potez videli kao želju za reinkarnacijom, ali je vreme, glasno tresnuvši o pod, pokazalo da je u pitanju majstorsko zatvaranje kruga.
Dva dana nakon svog 69. rođendana, 10. januara 2016. godine, Dejvid Bouvi je napustio Zemlju.

Pesmu „Heroes“ nikada nisam čula uživo.
Nalazila se u svakoj verziji ručnog prtljaga na mnogim letovanjima, tokom odrastanja i sazrevanja u vokmenu, diskmenu, plejeru, svuda.
Zapravo, samo slušanje ove pesme je taj momenat, u kojem ti nije važno gde si i kakav si i kuda si krenuo.

I to je, valjda, čini velikom pesmom.

David Bouvi je dva puta nastupao u Zagrebu. Prvi put 1990. i drugi put 1997. godine.
No, bila sam premala da bih herojski, pokušala da odem u Zagreb u tom trenutku.

Nisam na vreme bila „heroj, na jedan dan“.
Ali, ostalo je šest minuta i deset sekundi jedne vanvremenske melodije da nikada ne prestanem da verujem da je taj dan – ipak moguć.

Hoću da bude – OVAKO.
Just for one day.