Čokolada, marcipan i još po nešto

Pomisao na nešto slatko istog trenutka me asocira na braon tablu sastavljenu od pet štangli i obmotanu folijom. Čokolada. Drevna poslastica, svakodnevni obrok saldokuscima i dobar drug kada se ne osaćaš najbolje. Tu je da ti podigne raspoloženje.

Kako joj odoleti

Konačno, posle toliko godina, naša prestonica je imala čast da organizuje, na sam pomen, zanimljiv događaj. Festival čokolade u Beogradu – kako to slatko zvuči. Zamišljam ogromnu halu, „milion“ izlagača, more ljudi koji se međusobno bore da probaju najukusnije proizvode majstora čokolade.

I sami znate kakav je osećaj kada se na samo jedan dan vrati detinjstvo, a samim tim i želja za tom…mmm…braon fantazijom. Samim tim ovaj festival nisam mogao da propustim. Na ulazu sve vrvi od naroda iako su jutarnji sati. Deca plove u svom ushićenu sa nadom da će unutra, u tom slatkom svetu sresti njima, do sada, nepojmljive vrste i ukuse čokolade i čokoladnih proizvoda. Priznajem, i ja sam se tako osećao praveći prve korake ka vratima „sobe“ u kojoj se nalazi njeno veličenstvo – čokolada.

Koliko ljudi, pomislih u sebi dok sam se provlačio do prvog štanda. Veliku želju da sve obiđem na brzinu, a posle lagano degustiram prelazeći sa jednog na drugi štand, ugasio mi je neočekivano mali prostor za manevrisanje po slatkoj stazi. Ta skučenost i međusobno gurkanje sa drugim posetiocima podsetilo me je na gradski prevoz u poslednjih nekoliko meseci.

Kao u gradskom prevozu

Gužva na vratima, a niko neće da se pomeri ka sredini. Ne vredi, uzaludno je ulaziti u klinč sa ostalima. Polako, pa šta ugrabim. Za ovu gužvu mali minus organizaciji. Potpuno zasluženo. Ipak, mislio sam da ću im oprostiti samo ako je ponuda čolade toliko dobra da skrenem misli sa ljudske „košnice“, koja neprestano vrvi.

Napokon, nalazim se ispred prvog štanda. Nekako se progurah. Kad tamo – marcipan, različitih boja i ukusa. Odjednom mi se u ustima pomešalo sve slatko. Uh, pojeo bih sve, u jednom dahu. Da me nije sprečila gužva i glasovi iza mene, koji govore da hoće i oni da probaju. Odustao sam, jer ne vredi gurati se za šačicu marcipana.

Mmm….za smazati, odmah

Uskoro, susreo sam se sa još jednim razočarenjem. Samo četiri štanda sa čokoladom!? Pa pobogu, zašto ste uspavali dečaka u meni. Znam, hteli ste da idete u korak sa svetom, ali ste se malo z……. Ne može se samo na ime manifestacije doći do posete. Varam se, ipak može. Naivnost našeg naroda je ponovo došla do izražaja.

Sve se vratilo u realnost. Usput sam popio dve kafe nadajući se da mi, bar na tren, mogu vratiti želju da se prepustim uživanju uz čokoladu. Iskreno, kafa mi je bila draža u tom trenutku. Takođe bilo je i štanda sa alkoholom. Pitate se zbog čega? Po rečima čoveka na štandu sa rakijom, ovaj poznati srpski napitak i te kako ide uz ovu poslasticu. Ne verujem, ali ajde…. A gde je rakija, tu je pivo. Ne bilo kakvo, već sa čokoladom. Da, da, dobro ste pročitali. Ipak, bio sam uskraćen da ga probam. Preduzetnički objašnjeno, moraš da kupiš da bi „uživao“. Cena, kao i cena čokolade – paprena.

Pivo od čokolade?

Ako organizatori stvarno žele da nam pruže bar delić atmosfere kakva je na festivalima u Švajcarskoj, Belgiji, Češkoj…. onda treba sve ovo organizovati u većem prostoru. Tako bi izbegli gužve, (da bih lakše mogao da degustiram), a samim tim bi i povećali broj izlagača. Ovakvom organizacijom su nas uskratili za istinski doživljaj “slatke” manifestacije. Nikada nisam krio da sam veliki hedonista po pitanju čokolade, ali ovo mora na popravni sledeće godine. Od mene jedna prelazna ocena.

Posle sam otišao da jedem, što bi rekli, konkretno. Ma, nije bitno…

Odustao sam o festivala. Ne i od čokolade.

Naslovna fotografija: www.cokolade.rs