Vukašin Marković [ Irie FM ]: Prokletstvo je kada si u uspehu sam!

Svi ga znamo kao Bebana. On je u seriji ”Porodično blago” otkrio strast prema automobilima. Iako mu škola nije išla, on je kroz osobu koja ga glumi završio grafički dizajn na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu. Reč je o Vukašinu Markoviću koji je sa svojim bendom Irie FM odlučio da pređe granice ustaljenosti i jednoličnosti. Bend čiji je frontmen proglašen je za najbolji rege bend u Evropi na takmičenju „Evropsko rege takmičenje 2012”. To je bilo sasvim dovoljno da Irie momci rastu u očima javnosti. Najveću pažnju su privukli singlovima ”Kliziš” i ”Putevi”. Sama pesma i spot za ”Ljubav što smo stvorili” dočekani su sa oduševljenjem.

Za Vajb magazin odlučio je govori o uspehu regea na našoj muzičkoj sceni, sreći, šta sluša u slobodno vreme i šta u njemu budi dobar vajb.

 



Kako bi opisao sebe, ko je Vukašin Marković?

Razmaženi radoholik i idealista.

Šta je potrebno za uspeh rege muzičara na domaćem području?

Nisam siguran koliko rege može da uspe na domaćem terenu. Tačnije, bojim se da je prostor za uspeh mali. S tim u vezi, može brzo da “uspe”. Situacija toliko eskalira u svojoj primitivnosti da uskoro, sve što ima mozga, i ne podrazumeva direktnu vezu sa eksplicitnim materijalnim motivima, i opevavanjem istih, i kako su pojedinci “ovladali” njima, neće prolaziti kao muzika. To i naravno svi politički protezirani “umetnici”. Pritom, rege se i na svetskom nivou upropastio u velikoj meri. Što sam stariji, sve mi više deluje da se ne kapira suština te muzike, i da se u ogromnoj meri paušalizuje. Rege nije zajebavanje. A vidim da mnogi to rade. Rege je mistika i alhemija. Nema peace and love. To je za turiste u čarapama i otvorenom obućom, pa to dvoje na nošeno u isto vreme.

Photo by Braća Nadeždić

Šta je sve bilo potrebno da Irie Fm zasija na muzičkom nebu Beograda, ali i čitavog regiona?

Mnogo rada, jedinstvena ekipa i kvalitetna, vanvremenska ideja. I stil da se tako nešto nosi.

Da li uspeh znači i sreća?

Znači, ako voliš svoj posao. Tad to biva izuzetan oblik sreće. Ali, mislim da je najvažnije da u uspehu nisi sam. To onda biva prokletstvo. Onda si samo predmet drugima, mašina. Kad je čovek uspešan, on nije uspešan sam. Kad je sam uspešan, to je neka industrija iza. Naravno, i to je legitimno, ali ne znam koliko je povezano sa srećom.

Podeli sa nama neki trenutak kada si osetio apsolutnu sreću?

Kada mi se rodila sestra. Tražio sam je i dobio sam je. Ne znam za nešto, “apsolutnije” od toga.

Koju muziku slušaš za svoju dušu? Najbroj nam tri pesme koje se naviše vrte na tvojoj plejlisti ovih dana?

Slušam sve. Zaista sve moguće i nemoguće. Bloom – Radiohead, Andreas Wolenweider – Dancing with the Lion, Midnite – Knocka Fya.

Da li ti je nekada nešto „iskliznulo kroz prste“?

Toliko toga. I dalje klizi… i ne stiže da se uradi, dogodi. Ali ok, desiće se. Treba biti strpljiv. To sa kliženjem kroz prste je deo svakodnevice za opsesivno-kompulsivnu osobu, poput mene.

Detalj iz današnjice koji ne podnosiš?

Slepo prihvatanje trendova.

Kada bi imao tu moć, šta bi iz davno prošlih vremena preneo u današnjicu?

Za početak muziku. Potom bih u raznim slučajevima zapravo upotrebio duh i motive te prošlosti, ali neku optimizaciju u domenu tehnike i izvedbe iz današnjosti…. nadam se da bi to funkcionisalo. Kad malo bolje razmislim, to se zapravo i dešava. Samo ovde ne dolazi na red, jer ovde je ipak bronzano doba.

Photo by Braća Nadeždić

Momenat izgubljenosti u svetu. Da li si se našao u njemu i kako ga opisuješ?

Pa verujem da jesam. Mislim da svako izborom da ne radi nešto očigledno opšte prihvaćeno po malo biva “izgubljen” u “svetu”. S druge strane, to je samo izlaženje iz jednog sistema vrednosti, u neki drugi. Možda baš u tom drugom postoji prostor za kreiranje novog eko-sistema koji može biti mnogo plodniji i zahvalniji, kako za pojedinca, tako i za druge kojima se to dopadne. U vremenu kada sistem vrednosti košta relativno sitan novac, treba svako da se izgubi, bar na neko vreme… možda posle nađe i nešto bolje.

U moru pesama sa autotjunom i jednoličnim instrumentalom koje iščeznu za nekoliko meseci, da li smatraš da je nastala pesma koja će možda za nekoliko godina postati klasik ovog vremena?

Iskreno verujem da će sve što uradim odolevati zubu vremena, bez foliranja.

Photo by Braća Nadeždić

Šta u tebi budi dobar vajb?

Muzika i motor.

Šta si u skorije vreme uradio nešto po prvi put?

Napravio faširane šnicle. Gosti su bili oduševljeni.

 

Ivan Hijavata Radulović
Ivan Hijavata Radulović
Student Pravnog fakulteta u Kragujevcu. Dadilja u kriznim momentima. Ume svakog da sasluša, ali ipak na kraju sluša sebe. „Kad bi bilo” pretvara u „eto, i to sam uradio”. Ne drži ga mesto. Ne pije, ali će mu koka kola doći glave.