Vajb vas pita: Šta čitate? – Zabava je u zločinu

Čini se da je čitanje knjiga pretežno postalo obaveza, a manje vid opuštanja. Da bismo istražili da li je to istina, pitali smo sugrađane koju su knjigu poslednju pročitali, kao i kakav je utisak na njih ostavila.

Nina (22, studentkinja fizičke hemije)

– „Levijatan“ od Borisa Akunjina. Knjiga je mnogo zanimljiva, pogotovo onima koji su zaluđeni ubistvima i zločinima poput mene. U Akunjinovim romanima najfascinantniji mi je glavni lik. Erast Petrovič Fandorin, istražitelj i detektiv za posebne zadatke; Rus, elegantni gospodin sa stilom. U ovoj knjizi se ubistvo dešava na brodu koji se zove Levijatan. Levijatan je, ne sećam se po čijoj mitologiji, morska neman. Zločin u knjizi je povezan sa dugogodišnjim ubistvima po celom svetu, a ubica je najmanje očekivana osoba, tj. gost putovanja.

Aleksandar (28, građevinski inženjer)

– „Parfem – Hronologija jednog zločina“ nemačkog književnika Patrika Ziskinda. Fenomenalan roman koji bih preporučio svakome, mada postoji i film ukoliko niste veliki ljubitelj čitanja. Priča vas drži u neizvesnosti sve do samog kraja. Pritom morate da se udubite u samu radnju da biste razumeli glavnog lika, njegovu psihu i njegovu svrhu. Knjiga za jedno popodne.

Izvor fotografije: youthareawesome

Nikola (23, student na Matematičkom fakultetu)

– Pročitao sam „Maladi“ pisca Andžeja Sapkovskog. Preporučio bih je svakome ko voli fantastiku. „Maladi“ je zbirka od osam priča koje su izuzetno lepo napisane, iako mi se čini da je srpski prevod pomalo nezgrapan.

Jovana (23, inženjer elektrotehnike i računarstva)

– „Ispovest iz harema“ Branka Milenkovića. Radi se o devojci iz Beograda koju su devedesetih godina prošlog veka na prevaru odveli u harem. Inače je po istinitom događaju, pa tako kroz knjigu pratimo šta je sve preživela i kako je uspela da pobegne. Veoma poučna knjiga koju bih preporučila svim devojkama, posebno onim koje misle da sve pada sa neba i ne sumnjaju ni malo u druge ljude.

Izvor fotografije: s-media

Ljubica (22, studentkinja grafičkog dizajna)

– Knut Hamsun, „Krug se zatvara“. Knjiga me oduševila iako nema neke posebne radnje. Naime, ceo roman oslikava ponašanje glavnog lika Abela. Abel živi od danas do sutra; nema cilj kao drugi, ne traži posao, stalan dom, novac… Nešto poput Kamijevog „Stranca“. Hamsun je inače norveški Nobelovac koji je ostavio veliki uticaj na Kafku i Crnjanskog.

Luka (26, novinar)

– „Sneško“ od Ju Nesbea. Roman prati detektiva Harija Hulea u jednoj od njegovih brojnih istraga. Postoji čitav serijal o Huleu, ali je „Sneško“ ostavio najveći utisak na mene. Knjigu bih preporučio svima koji vole ovaj žanr zato što se razlikuje od savremenih kriminalističkih romana, kako po kvalitetu, tako i po stilu. Kada je u pitanju ovaj žanr, nema boljeg od Nesbea.

„Sneško” uskoro stiže i na velika platna, tako da ćete, i van vaše mašte, do kraja godine gledati neverovatno napete i zločinom išarane scene.

https://www.youtube.com/watch?v=D-WVzq3OpQI

Snežana (30, instruktorka zumbe)

– „Nijansi – siva“ spisateljice E. L. Džejms. U jednom dahu sam pročitala sva tri dela. Odličan, nesvakidašnji roman, koji nosi poruku dublju nego što se čini na prvi pogled.

Lazar (27, komunikolog)

– „Đavo je došao po svoje“ je odlično štivo za one koji vole krimi-drame i trilere. Radnja se dogadja u Švedskoj i nastavak je serijala knjiga o inspektoru Joni Lini, koje su delo švedskog spisateljskog para Aleksadre i Aleksadra Andorila. Inače, njih dvoje pišu pod pseudonimom Las Kepler. Ovaj krimi roman preporučujem onima koji vole akciju i detektivske priče sa velikom dozom misterije.

Nevena (25, profesorka jezika)

– Naslov je „Strah mudroga’“, i to je drugi tom drugog dela „Hronike o kraljoubici“. Prvi deo, „Ime vetra“, mnogo poznatiji, doneo je piscu Patriku Rotfusu svetsku slavu i mesto pored drugih velikana savremene epske fantastike. Knjiga je neverovatna, apsolutno uvlači u svoj svet. Čitalac se lako poistoveti sa glavnim likom i njegovim avanturama. Sama naracija je prirodna, neopterećena trivijalnim ljubavnim pričama i okršajima sporednih likova koji se često sreću u delima sličnog žanra; knjiga je koncipirana tako što glavni lik retrospektivno priča o svom životu jednom hroničaru koji to zapisuje. Čitati Rotfusovog „Kraljoubicu“ pruža nam utisak da u svetu gde pretpostavljamo da je sve moguće, ništa nije moguće jer je zaplet lišen svake predvidivosti i klišea čestih u epskoj fantastici.