Pustite Godoa

0
772
Pustite Godoa

Svake nedelje čekamo petak.
Svakog meseca čekamo da dobijemo platu.
Svake godine čekamo leto.
Onda to što čekamo dođe.
I šta onda?
Ništa.
Čekamo sledeći petak, platu i leto.

DEČAK: Gospodin Godo mi je rekao da vam kažem da neće večeras doći, nego zasigurno sutra.

Neću da vam govorim šta da radite, ali ako stalno čekate, život će vam u čekanju i proći (thank you, captain Obvious!).
Moja malenkost se u jednom trenutku uplašila da neće proživeti život, već će ga nekako odživotariti, pa se sad trudim da budem prisutna u sadašnjem trenutku (ne uvek uspešno). Poenta je jednostavna – kada pijete jutarnju kafu, neka vam to bude najbitnija stvar u tom trenutku; osetite njen ukus, miris, kako vam peče jezik. Ako pričate sa nekim, slušajte ga, zaista ga slušajte, ne čekajte samo svoj red da kažete nešto. Ako idete na posao, gledajte u izraze lica ljudi koje srećete i kakvo je nebo; osetite hladnoću ili sunce koja vam bije u oči ili slušajte kapljice koje vam lupkaju o kišobran (u zavisnosti od vremenskih prilika). Ako ste na žurci, molim vas ne snimajte sve vreme Instagram live.

ESTRAGON: Hajdemo odavde.
VLADIMIR: Ne možemo.
ESTRAGON: Zašto?
VLADIMIR: Čekamo Godoa.
ESTRAGON: To je istina.

Nije život jedna žena, a nije ni petak/plata/leto. Ponedeljak i zima nisu toliko loši.
Zašto ne bismo voleli i glupu, kišnu sredu provedenu kod kuće, uz čips i seriju? Treba se radovati malim stvarima. Nemamo život kao iz filma, ali imamo dobre knjige, smejanje dok te ne zaboli stomak, palačinke, ona, možda ukupno dva puta, kada ženski deo populacije uspe savršeno da stavi ajlajner, konverzacije o raznim glupostima sa najboljim prijateljem, pse koji sami dolaze do tebe da ih pomaziš, zagrljaje, dane kad možeš da spavaš do podne. Ako ne cenimo ono što imamo sada, ne bismo cenili ni ono što bismo imali da smo milioneri. Iako priznajem da je bolje plakati u vili sa bazenom nego u skučenom stanu dok je komšija iznad odlučio da je idealan momenat da krene da popravlja nešto bušilicom.

“Strpljen spašen” ne važi ako samo čekamo, a ne delamo. Ako niste zadovoljni svojim životom, promenite ga; opcije uvek postoje – ne morate samo stajati u mestu, niste drvo. Ako tražite znak da se pokrenete, evo, ovaj tekst je baš to što ste tražili.

ESTRAGON: Eto, sad smo upozoreni.
VLADIMIR: Možemo strpljivo čekati.
ESTRAGON: Sad znamo na čemu smo.
VLADIMIR. Ne moramo više brinuti.
ESRAGON: Treba samo da čekamo.
VLADIMIR: Na to smo već navikli.