Jeste li budni ili biste još da spavate?

„Sredstvo kontrole je strah 

Jer strah ne boli 

Tek ponižava i guši 

Da zažmuriš dok se ruši, ubija…“ – Jarboli

Nekako mi se čini da kada bi sada pokušala da se opišem trenutnu situaciju u svetu mogla bih reći da je uočljiva velika podela.

Vidim svesne ljude koji su preuzeli odgovornost za svoj život, bez obzira na okolnosti, pandemiju i ludilo koje nas okružuje, oni pronalaze lepotu u svakom danu i plivaju u nepoznatom zahvaljujući samo radu na sebi godinama unazad. 

I vidim one koji lutaju i grčevito traže odgovore od roditelja, šefa, politike, države, ali uvek negde spolja i žale se na život, prošlost, nedostatak novca, pandemiju.

Kad bi podvukla crtu, to tako izgleda, otprilike. 

I jednima i drugima se dešava isto, ali je percepcija potpuno različita.

Jedni su budni i doživljavaju život i pojave oko sebe potpuno svesno, a drugi još uvek spavaju i čekaju neku višu silu koja će da ih spašava, kada duboko zaglibe u mulj. 

Mnogo sam mudrovala i razmišljala i došla do zaključka da je osnova za sve probleme današnjeg čovečanstva, upravo to, podela. 

I sve je počelo, sa podelama. 

Amin Moshrefi // Unsplash

I onda kada se tako fokusiram na neku određenu pojavu, počnem da je primećujem na svakom koraku. Baš je velika potreba ljudi da druge ljude svrstavaju u nekakve grupacije iz bog te pita kakvih razloga, frustracija, besa, nezadovoljstva.  Stalno su nesrećni i očekuju da ih neko ili nešto usreći. Mulj u koji su zaglibili čini da ne vide suštinu i možda, oni, nekada, nekoga pokušaju da usreće pa naprave lanac dobrih dela. 

Ego voli podele, negacije i otpor i bodri čoveka u neznanju i uverava ga kako je to hrabrost i tako mu zamuti vid, ili mu predloži da uzme malo nekog opijata ili zadovoljstva da spusti roletne svesnosti do kraja.  

Podgrevanje negativnih emocija kao što su bes, zavist i pakost oduzima mu životnu energiju i onda ovaj jadnik veruje da mora da je dopuni nečim spolja, a reklame blinkaju sa svih strana. Da, postali smo robovi koji reaguju na sve vrste stimulansa. 

UM JE JAKO DOBAR SLUGA, A JAKO LOŠ GOSPODAR.

Kako to misliš, reći će neko, pa mi ne možemo da funkcionišemo bez uma? Naravno da ne možemo i jako nam je bitan u svakodnevnom životu, međutim, ne smemo da idemo linijom lakšeg otpora i da mu se prepustimo u potpunosti da upravlja nama. Moramo konstantno da se preispitujemo da li to što radimo je sada, trenutno realno, ispravno i moralno ili postupamo po naučenim šablonima i obrascima ponašanja ili usađenim navikama ili nam je neko rekao da to tako treba i mi prihvatili zdravo za gotovo. 

Dakle kada smo svesni i dobro rezonujemo onda su nam i čula, emocije i intuicija pojačani, blagost i nežnost nas krasi sve dok unutrašnji komentator u vidu našeg ega ne pokuša to da promeni ili da nas uznemiri. Tada je važno da ne pokleknemo, da mu se odupremo.

E sada, hrabri ljudi ne dozvoljavaju da ih to slomi, ali na žalost oni koji nisu baš toliko hrabri smisle neko opravdanje za sebe ili pokušavaju da se otupljuju na razne načine od televizije do alkohola, hrane, sexa i raznih vrsta opijata, legalnih ili nelegalnih, to je potpuno nebitno.  

PRAVA ODLUKA JE UVEK ONA KOJU SE BOJIŠ DA DONESEŠ.

Nekako nas ova pandemija malo sve zaustavila, da zakočimo, napravimo pauzu i malo se zapitamo. Definitivno, niko od nas neće moći da kaže da je ista osoba kakva je bio početkom godine. Mnogo smo se mi zaletali u toj takozvanoj jurnjavi za životnom egzistencijom smatrajući kako se neke stvari podrazumevaju i olako bežali od brige od našeg unutrašnjeg bića i izgubila kontakt sa sobom. 

Sada je malo teško obnoviti taj kontakt sa sobom, svojim potrebama i težnjama, naročito ako smo radili protiv sebe. 

Početak povratka sebi je u uvek u svesnom disanju. I jedino tu. 

Sanni Sahil // Unsplash


„The mind controls the body, but the breath controls the mind“  – Um kontroliše telo, ali dah kontroliše um. – B.K.S. Iyengar

Pravilno disanje donosi više kiseonika i krvi u mozak i kontroliše Pranu (vitalnu životnu energiju). Kada dah luta, um je nemiran, ali kada  dah ne luta i um je miran i spokojan. Zato je došlo do velike zainteresovanosti ljudi za jogu i mudrost istoka u poslednje vreme. Barem za one koji su shvatili da to nije samo puko vežbanje.  Pomogla im je da se fokusiraju na sopstveni dah i povežu sa celim svojim bićem, ponovo. 

DISANJE, UČENJE, PRAKTIKOVANJE, SVESNO ŽIVLJENJE – ZVUČIM VAM KAO NEKI ZAGOVORNIK NEW AGE BULLSHITA, ZNAM.

I nemojte i ne treba ništa od ovoga da prihvatite zdravo za gotovo i da mi verujete, ja ću vas baš zamoliti suprotno, da proveriti i ukoliko nisam u pravu vi me slobodno demantujte. 

Ako planirate da krenete ovim putem, trebalo bi da prvo da identifikujete trovače koji dolaze spolja, ali i one kojima ste skloni da zavaravate sami sebe:

Televizija – veoma često propagira strah

Alkohol – izbegavanje stvarnosti

Previše posla – najbolji izgovor za nemanje vremena za razmišljanje

Potreba za kupovinom – najbolji način da se priguši savest

Seksualni promiskuitet – konstantno nezadovoljstvo i gubitak energije

Tablete – da svaku bolest pošaljemo što dublje

Spektakl – da se osećamo kao deo stada

Politika – da se stvori iluzija izbora

Ratovi – da se upravlja ljudima kroz patriotizam i podele

Slobodno nastavite ovaj niz…

I kad smo već kod politike i živimo u Srbiji, moram da kažem: ljudi koji vladaju ovom našom državom i svetom su upravo onakav kakvi smo mi. Ogromna koncentracija naše negativne energije je stvorila lidere takvima kakvi jesu. I zato je toliko važno da se svako od nas posveti prvo sebi, a onda tek rešava svetska pitanja.

Prvo moramo da priznamo osobine tog bahatog političara u nama, pa da to kod sebe prihvatimo i promenimo. Vrlo prosto. I nisu to tamo neki ljudi tamo koji to treba da urade u odnosu na nas koji nismo te zanesene ovce, zavedeni glasači, nego si to upravo ti, to sam upravo ja. 

Mada, baš onima kojima je najteže to da prihvate i koji su najglasniji najviše toga imaju u sebi, to tako uvek bude. A da li smo dovoljno inteligentni pa ćemo nastaviti da se vrtimo u krug smatrajući da ćemo na izborima rešavati svoja životna pitanja i glasati za bolji život, ili ćemo konačno shvatiti da moramo da prihvatimo da je vreme za unutrašnju revoluciju, ne znam… 

Ali, krajnje je vreme…

ian dooley // Unsplash

Zastanite malo i zapitajte se: da li vam stvarno treba sve to za čim jurite? I šta vama, zapravo, u životu treba? I čime zamenjujete ono za čim žudite? A kada ste poslednji put učinili nešto lepo za svoje najdraže, da li ih stvarno slušate, podržavate i delite ono što osećate sa njima? Da li ste tu kada ste im potrebni?

A kada to sve poboljšamo u odnosima u svojoj porodici i onda sa tom promenom utičemo na svoje okruženje i svoje prijatelje, kolege, poznanike pa izgradimo zdravu zajednicu u kojoj se krećemo. Počistimo ispred svoje kuće, počupamo korov. 

Prihvatimo život oberučke i naučimo ponovo da uživamo u običnim stvarima, onda ta zdrava zajednica krene da kupuje proizvode ili koristi usluge od drugih zdravih zajednica i svi se lepo povežu, podržavaju, pomažu i podstiču na razvoj naše države i naše planete. 

Međutim, ako i dalje smatrate da nemate vremena za ovaj moj new age bullshit nego mislite da ćete smenom nekog političara promeniti svoj život, šta da vam kažem, nastavite da spavate. 

Meni se čini da imam puno posla oko sebe i ne bih se time više bavila, došla sam do toga da zaista cenim i volim sebe i svoj život, i nekako, čini mi se da sam već mnogo toga propustila čekajući, dok nisam ukapirala da sam ja kreator. 

„Svakom da sačuvam san

ja ne mogu

baš je teška moja muka

ja sam čovek sačinjen od zabluda“ Jarboli

Autor: Sunčica Božić