Papir trpi sve (beskrajno mu hvala)

0
896
Papir trpi sve (beskrajno mu hvala)
The beginning of a child's diary entry

Januar, 2019. godina

Dragi dnevniče,

Iznenađen si što me vidiš? Koliko je prošlo – petanest godina – od našeg poslednjeg susreta? Razumem, u pravu si, znam da nije u redu što sam otišla bez pozdrava, ali pokušaj i ti mene da razumeš, bila sam klinka. Uostalom, da li te zaista interesuje razvojni put male Ane. Veruj mi, nije uvek bilo interesantno, ali pravila igre nalažu da u ovom deliću večnosti zvanom život makar prisustvujemo časovima. Tu smo da bismo nešto naučili.

Kad smo već kod toga – imam dvadeset i osam godina, završila sam fakultet – ‘znaš kako kaže Bidža – bilo je mučno, ali poučno’ i zaposlila sam se. Ne baš ovim redom. I dalje plešem. Plešem salsu, pisaću ti o tome sledeći put. Stekla sam neke nove prijatelje, a oni koji su pre desetak – petnaest godina sa mnom učestvovli u ORA Prijateljstvo i dalje su tu.

Bavim se pisanjem. Nisam sigurna kako mi ide. Ljudi koji čitaju ono što objavim kažu da im se sviđa. I meni se sviđa to njihovo sviđanje. Ne, nisam objavila knjigu, znaš, danas su popularne društvene mreže. Dovoljno je da imaš pristup inernetu. Znaš li šta je internet? Jednostavno je – opredeliš se za društvenu mrežu, napraviš profil i možeš da se povežeš sa čitavim svetom. Zvuči super, zar ne?

Izvor: pixabay.com

Ništa nije savršeno te tako i društvene mreže imaju sijaset (kako li se setih ove reči?!) mana. Između ostalog sve je na izvol’te – i ono što bi želeo da vidiš i ono što te ič ne zanima.

Smenjuju se lepi i manje lepi prizori. Sadržaji od kojih ti srce zadrhti od radosti i oni od kojih se toliko stegne da jedva dišeš. Na ‘mreži’ se određuju stadardi, u jednom trenutku se na pijedestal stavlja jedan sistem vrednosti da bismo ga, u narednom, ‘bacili niz rijeku’. Šteluju se koordinate idealnog načina života. Sve nam je nacrtano, mi samo treba da obojimo ali, molim te, isključivo u nijansama koje su ove sezone u trendu.

Virtuelni svet je izmenio pojam vremena i prostora. Bliži smo jedni drugima više nego ikada. Kilometri fizičkog sveta na to nemaju nikakvog uticaja i to je megastrava – oprosti mi na ovoj reči, čitam Bakmanovu ‘Moja baka vam se izvinjava’. Sa druge strane, vreme je sporan pojam. Na koji način? Svi su tu (kao nekaaaadaaa…hkm, izvinjavam se), na gomili (bez vulgarnih insinuacija, molim), iz fizičkog sveta na mrežu prenosimo svoje i svedočimo promenama kod drugih – poslovni uspesi, putovanja, ženide, udadbe, deca i…evo ga, dame i gospodo, sa nama je danas gospodin Poređenje.

http://meltanjaya.blogspot.com

Preplavljen informacijma, čovek ne može a da se ne zapita gde je on u svemu tome. Odmah ću se ograditi (u nedostatku smislenijeg izraza, upotrebljavam izlizane fraze) od osećanja kao što su zavist i ljubomora, jer se nadam i verujem da smo takve porive prerasli. Poređenje se ne svodi na relaciju – zašto on a ne ja, već na čovekovu zapitanost šta je današnji On postigao u odnosu na jučerašnjeg sebe.

Uhvati čoveka (u daljem tekstu Ja i svi koji se tako osećaju) zebnja da li radi stvari valjano, da li svoje vreme investira pametno, da li je i koliko dobrih šansi propustio i koliko će pametan biti da nove šanse prepozna i mudar da ih ugrabi.

U tom slučaju ne preostaje mu ništa drugo nego da se okane virtuelnog, bar onoliko koliko je u mogućnosti, i da na papir, olovkom, ispiše sve što ga tišti, da milione nekontrolisanih misli oblikuje u rečenice, da postavlja pitanja i traga za odgovorima. Neka mu se i učine besmislenim – u tome je štos, osloboditi besmisao, osloboditi se besmisla, a papir trpi sve. Beskrajno mu hvala.

I zato, dragi moj dnevniče, dobri druže, predlažem da obnovimo prijateljstvo, šta kažeš?

Naslovna fotografija: lessonplanned.co.uk