BuFONerija: “Gluma je pitanje karaktera, a karakter je retko pitanje glume.”

0
1042

Bufonerija, studentska kulturno-umetnička organizacija pri Fakultetu organizacionih nauka, je “malo mesto za kulturu” čiji temelj predstavlja ogromno, kucajuće srce njenih članova. U hrabroj borbi protiv negativnosti i nekulture, oni pokušavaju da promene stvari nepokolebljivom voljom i istrajnošću. Za ulazak u njihove “redove” potreban je karakter, kreativnost i odgovornost.

Ako još uvek niste naišli na njih lutajući Instagramom, neka vas inspirišu njihovi odgovori da to odmah učinite.

VAJB MAGAZIN: BuFONerija je dokaz da mladi umeju da iskoriste društvene mreže u dobre svrhe. Odakle je došla ideja za tako zvučan naziv?

BUFONERIJA: Studentske organizacije na Fakultetu organizacionih nauka su vrlo posesivne prema svom fakultetu, te stoga neretko uključuju “fon” u svoje nazive. Bufonerija nije ništa drugačija. Naime, inicijalno je naziv namenjen kao zvučnije i upotrebljivije ime za jedan projekat koji je trebalo da utre put stvaranju dramske sekcije na FON-u koja je nekada ranije postojala u okviru AKUD FON-a. Kako je ta predstava bila komedija (“Dr”, Branislava Nušića) nazvati projekat “šalom” ili “lakrdijom” – što je bukvalno značenje bufonerije – pokazalo se više nego prikladnim. Tek naknadno je utvrđena zanimljivost da se početna slova “BU” mogu uzeti kao oznake Beogradskog Univerziteta. Kako jesmo otvoreni za sve studente u Beogradu, a u toj predstavi je i bilo studenata drugih fakulteta, ta slučajnost pokazala se kao više nego simbolična.

Promovišete kulturu i pokrećete akademsku zajednicu. Da li u vašem okrilju ima mesta samo za studente i na koji način pridobijate nove članove?

Otvoreni smo za studente svih akademskih opredeljenja, budući da je spoj i razmena različitih znanja i struka osnova za stvaranje nečeg novog. Međutim, neretko su nam se obraćali vršnjaci koji ne studiraju, ili su studije pauzirali i rade, pa čak i oni koji će tek polagati prijemni ispit za neki od fakulteta. Težimo da svima pružimo šansu ukoliko je moguće, jer kao samoorganizovano pozorište opstajemo zahvaljujući inicijativi i entuzijazmu naših članova. Ako neko to pokazuje odmah u startu, samim tim što se ne ustručava da nam piše, mi to moramo ispoštovati.

Na naš konkurs je lako prijaviti se, ali ga ne prolazi tek svako. Pažljivo biramo ko može postati deo naše zajednice, jer u današnje vreme, za zajedništvo su ljudi retko sposobni.

Naročita je zabluda misliti da samo zato što ste glumački talentovani imate obezbeđeno mesto u našem društvu. Gluma je pitanje karaktera, a karakter je retko pitanje glume. Cenimo smelost, samosvest, kritičnost, posvećenost i dobronamernost. Sve ostalo je naučljivo.

U “malom mestu za kulturu” mogu se naći entuzijastični, vrednosni i borbeni ljudi. Šta karakteriše tu sjajnu skupinu?

Pored kvaliteta koje ste pobrojali, ali i onih sadržanih u našem prethodnom odgovoru, ono što možda najviše karakteriše naše članove jeste odgovornost. Odgovornost prema društvu, prema našoj okolini, odgovornost za naše sopstveno obrazovanje – moralno, kulturno i akademsko – odgovornost prema našoj publici, prema radu, i međusobno jedni prema drugima; preuzimanje odgovornosti za sopstveni razvoj ali i razvoj drugih. Odgovornost prema našim pretečama i prošlosti, podjednako koliko i prema budućnosti. Kada jednom preuzmete odgovornost, pomerate se iz mrtve tačke jadikovanja nad tuđim udelima i krivicom u tekućem stanju.

Šta nam možete reći o konkursu za prijem novih članova? Kakve pogodnosti mogu očekivati mladi ljudi kada vam se pridruže?

Konkurs je upriličen da bismo dopunili naše snage i tako ojačani krenuli u nove poduhvate. Želimo da privučemo još ljudi koji dele naše vrednosti i žele da se angažuju. Koji vide lični interes u radu na opštem interesu, a opet postupaju bez interesa. Pogodnosti su beskonačne za one koji umeju da ih opaze. Od novih poznanstava, iskustava, uspomena, saznanja, životnih, praktičnih i teorijskih, do umetničkih i karijerno značajnih ostvarenja ili preusmerenja, sve to je na neki način postojano i moguće u Bufoneriji. Razvijaćete se stvaralački, sociološki, kulturološki, profesionalno i psihološki, jer ćete se okružiti sebi sličnima. Dobićete priliku da stvarajući jedno pozorište testirate svoje znanje i umeće primenjujući ga u različitim situacijama. Ko želi da sazna više, najbolje je da nam piše ili se prijavi tako što će kliknuti na ovaj LINK.

Pozorište od samog početka ima svoje protivnike. Gde leži inspiracija za njegovim očuvanjem i poboljšanjem?

Pozorištu se protive samo oni koji ga ne razumeju. Od svih umetnosti, pozorište je možda najzastupljenija stvaralačka forma u našoj svakodnevnoj komunikaciji. Kad god pokušavate da dočarate drugoj osobi neki događaj, vaše iskustvo, ili doživljaj; kada koristeći govor, intonaciju, ekspresiju i mimiku težite da predstavite neku viziju iz vašeg sećanja na vama svojstven, originalan, način – to je pozorište. Pozorište, u umetničkom smislu, jeste samo potreba za komunikacijom, razmenom i razumevanjem poduprta estetikom (efektima, dekorom, kulisama, zavesom, muzikom…) i kao takva sublimacija svih mogućih umetničkih ekspresija večno će opstajati. Na nama je samo da ljude podsećamo na njegovu sveprisutnost i lepotu koja je “veća od života”, a opet od njega pozajmljena.

Foto: Samra Halilović

Na koje sve načine možemo da sprečimo uticaj okruženja i sveopšte negativnosti na nas?

Preuzmite odgovornost i počnite od sebe. Nađite svetlu tačku i krenite odatle. Ako je ne vidite, pokušajte da ustuknete korak od tog crnila u koje ste se zagledali. Nekada, kad se malo odaljite i istupite iz ustaljene pozicije, shvatite da je ono znatno manje nego što se čini, nekada se pokaže kao samo jedna crna mrlja. Ali kada samo gledate u crnu mrlju, ona ubrzo postaje sve što vidite. I raste. A šira slika je uvek raznobojna ako umete da je sagledate.

Kakvi su dalji planovi BuFONerije?

Nakon konkursa, Bufonerija će nastaviti sa radom na svojoj sekciji i radionicama, s namerom da se, koliko već od početka nove godine, upusti u projektni rad. Mimo pozorišnih projekata, koji su uvek i više nego poželjni, upustićemo se u rad na jednom velikom projektu kojim ćemo nastojati da povežemo kulturne delatnike i one koji su im najpotrebniji – mladi. A kako smo i sami mladi, prilično smo samouvereni da ćemo uspeti. Samo nam treba da ostvarimo komunikaciju, a na dobrom smo tragu već sada, jer se komunikacijom suštinski i bavimo. Radićemo na širenju mreže saradnika i resursima za naše individualno i kolektivno obučavanje i usavršavanje. Stvaraćemo.

U čemu se ogleda dobar vajb?

U svemu gde može da nađe svoj odraz. Kako ste se vi ovim putem zagledali u nas, možda se i u nama može pronaći.