Izvrstan hrvatski fotograf, poreklom iz Imotskog, Goran Jović doživljava i postiže ono što malom broju ljudi polazi za rukom. Čovek kome je, kako kaže, drugo ime sloboda, humanitaran je, velikodušan, energičan, hrabar i osećajan. Asocijacija je za divljinu. Sa koliko pažnje, ljubavi i posvećenosti pristupa svome poslu pokazuje činjenica da je uradio niz stvari kako bi se uklopio u život plemena – posmatrao bičevanje žena, pio svežu krv, lovio sa Wuaruni plemenom u Amazoniji.

Ono što je njemu svakodnevica, za nas je pravo čudo. Ovaj nagrađivani fotograf, snimatelj, profesor, lični trener i reporter može biti inspiracija svima. Dok putuje širom sveta i beleži životne priče domorodačkih naroda, pruža sasvim drugačiji pogled na skrivene kutke naše planete.

Dopustivši da zavirimo u delić njegovog života, omogućio nam je da spoznamo da fotoaparat u njegovim rukama postaje svojevrsni medijski kanal pomoću kojeg nam je omogućen uvid u živote ljudi, običaje plemena, niz doživljaja koji su nam inače nepoznati i nedodirljivi.

U divljini se nalazi ljubav i Goran je oseća, prigrljuje i dopušta sebi da bude ono što jeste. Kralj džungle.

Goran Jović // privatna arhiva

VAJB: Istražujući, naišla sam na mnogobrojne profesije kojima se baviš. Od profesora, reportera, ličnog trenera do snimatelja – koja te najviše ispunjuje? Kako je izgledao tvoj razvojni put?

GORAN: Trenutno snimanje. Krenuo sam s fotografijom prije 10 godina kad mi je prijatelj doslovno utrpao fotoaparat u ruke, spojilo se to nekako s prvim putovanjem preko oceana i upoznavanjem ljudi koji su me usmjerili prema ovome što danas radim.

U kom momentu si znao da će fotografija biti tvoj život? Kako si došao na ideju da obilaziš neobične destinacije i beležiš živote ljudi koji su nama nedodirljivi?

Godine 2011. krenuo sam volontirati u Tanzaniju, doživljaji s Masai plemenom su me toliko dojmili da sam se vratio 10 mjeseci nakon, te sam proveo 25 dana s njima.

Koje zemlje si do sada obišao i koja je ostavila najjači utisak na tebe? Kojoj se uvek vraćaš?

Brojevi nisu moja ljubav pa tako nikad nisam napravio popis zemalja koje sam posjetio, a teško bi bilo izdvojiti i neku zemlju koja bi bila broj 1, svaka zemlja ima svoje posebne momente i uvijek je to vezano uz emocije i ljude.

Koje je najdirljivije, a koje najkompleksnije emocionalno i psihičko iskustvo koje nosiš sa nekog putovanja?

Trenutak kad sam napuštao sirotište, trenutak kad su dvije četverogodišnje blizanke stajale na vratima i izgovorile “Baba”… Baba na Swahili jeziku znači tata. Bilo je to u Etiopiji, ne bih pisao o tome jer je to nešto što pokušavam potisnuti, situacija u kojoj si bespomoćan za pružiti pomoć nekome.

privatna arhiva

Imao si dodira sa mnogim plemenima. Šta si sve morao da uradiš kako bi im se približio, te kako bi te prihvatili? Kakve su bile njihove reakcije?

Treba uzeti vremena, treba prihvatiti sve njihove običaje, jesti i piti s njima, spavati i buditi se u njihovom domu, i onog trenutka kad postaneš “nevidljiv” za njih, to je znak da su te prihvatili. Znali bi, npr. provjeraviti moju bijelu put, a posebno su im interesantne moje naprave za snimanje.

Koja plemena i kakvi običaji su ostavili najviše utisaka na tebe? Kako bi ih opisao i omogućio da zavirimo u taj svet?

Mentawai narod, njihova jednostavnost i povezanost sa prirodom, njihova povezanost sa duhovnim svijetom. Samo jedan primjer, svaka osoba je dužna zasaditi novu biljku na mjestu gdje je odsjekla stablo.

Probao si svežu krv, šišmiše, posmatrao bičevanje žena. Šta se još može dodati ovom spisku?

Lov u Amazoniji sa Wuaruni plemenom, pripravak otrovnih strelica, život s nomadskim narodom u Nepalu iznad 5000 m.

privatna arhiva

Šta je nešto najčudnije i najneobičnije što si imao prilike da vidiš? Da li si se nekad našao u opasnoj situaciji i kako je sve to delovalo na tebe, tvoju ličnost i karakter?

Definitivno su to “tetoviranja’’ u Etiopiji kod plemena Surma, zarezivanje kože i umetanje pepela ispod kože kako bi se napravile kvržice i kao konačni rezultat ornamenti po tijelu koji su njima nekakva vrsta neverbalnog izražavanja. Bio sam 2x kao “uhapšen’’ jer im je bilo sumnjivo šta ja to radim, situacije nisu bile ugodne, ali po povratku imaš što za ispričati.

Kada gledamo tvoje fotografije, svaka od njih nam nešto govori. Koja je najzahtevnija fotografija koju si morao da uradiš? Šta čini jednu fotografiju dobrom, a šta čini fotografa izvrsnim?

Psihički najkompleksnija situacija …’’Rain Boy’’ mnogo toga je prošlo kroz misli u tom trenutku i još uvijek imam mnogo pitanja. To je povezanost fotografa sa tim nečim ispred objektiva, komunikacija tebe kao fotografa i osobe ispred tebe. Kad se uspostavi povezanost, slijede prave stvari.

Za fotografiju “Rain Boy” si osvojio i nagradu. Šta si njome želeo da prikažeš tom slikom i koje još priče krije Tanzanija?

Ta fotografija ima samo upitnike uz sebe i to je jedan od izazova za mene. Želim se vratiti na to mjesto i dati odgovore na ta pitanja.

Rain Boy // privatna arhiva

Za portrete tražiš ljude čiji se identitet krije u očima. Na koji način ih nalaziš i šta u njihovim očima često “pročitaš”?

To je uvijek nešto intimno, nešto što osjetiš kod prvog kontakta očima. Nema recepta ni univerzalne situacije koju bi mogao opisati, može se dogoditi bilo gdje, s nekim tko ima nešto za “ispričati”.

Pored dokumentarne, baviš se i modnom fotografijom. Razlike su očigledne. Šta nam možeš reći o jednoj, a šta o drugoj?

Modna fotografija je predvidljiva za razliku od dokumentarne.

Pričaj nam o svom poslednjem projektu. Kakav se cilj i zadatak se našao ispred tebe?

Htio sam prikazati istinski Bali koji svi doživljavaju kao turističku destinaciju sa mnogo zabave, lijepim plažama, odličnom hranom. Bali ima i lokalno stanovništvo koje ima ne tako lagan zadatak za zaraditi “koru kruha.” Moj motiv je uvijek prikazati i ono što se krije ispod sjajne površine koja je privlačna.

Kuda Goran Jović dalje ide? Kakve destinacije možemo očekivati?

Sljedeća destinacija je Patagonija.

Kako izgleda kada se nakon svih putovanja, bezbroj situacija, novih iskustava vratiš svome domu?

Lijepo je doma, obitelj koja ti se veseli, to je ipak ono najvažnije, s njima dijeliš svoje najbolje momente.

privatna arhiva

-Vajbish part-

Uzor u svetu fotografije?

Sebastiao Salgado

Jedna reč kojom bi se opisao?

Sloboda

Večita inspiracija?

Ljudski karakteri

Fotografija na koju si ponosan?

“Home Alone”

Home Alone // privatna arhiva

Koliko ljubavi se nalazi u divljini?

Tamo se osjećam živ, punog srca, znači jako, jako mnogo.

Šta nasmeje, a šta naljuti Gorana Jovića?

Prijatelji i njihove ludosti. Arogancija.

Kog zauvek pamtiš?

Oca

Ko tebe čuva?

Otac

Šta je za tebe dobar vajb?

Pusti me da budem ono što jesam. Pusti druge da budu ono što jesu.

privatna arhiva