Čuvari kulturnog nasleđa

 Naši naslednici će čuvati samo ono što vole, a voleće samo ono čemu smo ih naučili.” Ovom rečenicom organizacija Kulturni element objašnjava svoju delatnost u misiji očuvanja srpske kulturne baštine na polju muzike, pozorišta, književnosti, slikarstva i spomenika kulture. Danas, pet godina nakon svog osnivanja, to više nije samo grupa entuzijasta već pravi tim odgovornih i ambicioznih umetnika sa jasnim planom za rešenje problema u kulturi i načinom na koji taj plan uspešno sprovode u delo.

Iznenađenje priređeno svim kupcima koji su se u tom momentu našli u hipermarketu je samo jedno u nizu koje je Kulturni element organizovao u cilju promocije kulture na mestima gde se ona obično ne promoviše. Projekti u organizaciji ove kuće pre svega podrazumevaju održavanje koncerata i izložbi u specifičnim ambijentima i prostorima u Beogradu kao što su Konak kneginje Ljubice, Muzej grada Beograda i Kuća kralja Petra I. U planu je i nastavak saradnje sa kulturnim institucijama van teritorije glavnog grada. Ova organizacija okuplja ljude različitih obrazovnih profila i nije striktno namenjena samo diplomcima sa umetničkih fakulteta.

Jedan od članova Kulturnog elementa je i mladi solo pevač Stevan Karanac. Pored angažmana u ovoj organizaciji on je i uspešan student na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, a u ono malo slobodnog vremena što mu ostane radi i kao grafički dizajner. Svoju muzičku priču počeo je u Kragujevcu gde je završio Srednju muzičku školu „dr. Miloje Milojević”. Posle toga dolazi u Beograd i upisuje akademiju na odseku za solo pevanje nakon čega ubrzo počinje saradnju sa Kulturnim elementom, a od nedavno je i član operskog studija „Borislav Popović” u Narodnom pozorištu u Beogradu.

U razgovoru za naš portal Stevan je govorio o projektima na kojima je radio, budućim planovima ali i o zanimljivim anegdotama i stvarima koje su se dešavale iza scene.

Stevan Karanac na premijeri „Quod fatum”, zajedno sa pijanistkinjom Dinom Čubrilović

Kada si prvi put čuo za Kulturni element i kako je počela tvoja saradnja sa ovom organizacijom?

– Od 2014. godine sam student Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu i može se reći da sam tada počeo više da pratim sva muzička dešavanja. Moj prvi nezvanični susret sa Kulturnim elementom je ujedno bio i moj prvi angažman u Beogradu, kada sam položio audiciju za ansambl u adaptiranoj verziji opere „Ljubavni napitak”, Gaetana Donicetija, u režiji Tadije Miletića. Prvi projekat na kom sam sarađivao sa Kulturnim elementom je „Quod fatum”, na koji sam posebno ponosan jer je posvećen životu i delu maestralnog Petra Iljiča Čajkovskog i njegovom prijateljstvu sa Nadeždom fon Mek. „Quod fatum” vezuje pozorište i muziku, glumci Tamara Radovanović i Aleksandar Vučković čitaju pisma Nadežde i Čajkovskog, vraćajući nas u njihovo vreme, a muzički deo programa, smešten između pojedinih pisama, zaokružuje celinu.

Za koncert „Quod fatum”, vezuje te i jedna zanimljiva i pomalo komična situacija koja se desila po samom izlasku na scenu. Da li možeš da podeliš sa nama šta se tačno desilo?

– Za ovaj projekat je vladalo veliko interesovanje, pa su se iz muzeja zabrinuli za bezbednost i u jednom momentu su organizatori čak i zabranili ulaz kada je popunjen kapacitet sale. Osim što nisam pretpostavio koliko je ljudi bilo na tako malom prostoru, kada sam izašao na scenu, video sam da među publikom koja je sedela na stepeništu sedi i dirigent iz inostranstva. Bilo je čudno videti maestra koji, kao po kazni, sedi na najlošijem mestu.

Koncert etno sastava ,,Otročenta“, u Kući kralja Petra

Kulturni element je neprofitna organizacija koja je nastala na ideji čistog entuzijazma i dobre volje nekolicine mladih umetnika. Šta je Kulturni element danas i u kom pravcu želite da nastavite u budućnosti?

– Želimo da Kulturni element nastavi tradiciju umetničkih komuna iz prošlih vremena, koje su se okupljale da bi članovi bili jedni drugima podrška i pomoć i da bi zajedno stvarali projekte koje su dugo želeli. Glavni cilj organizacije je pomoć mladim profesionalcima u vidu promocije kroz različite vrste projekata i interaktivnih nastupa.

S obzirom da je stanje u društvu takvo da je prvo neophodno zadovoljiti egzistencijalne potrebe postavlja se pitanje smisla bavljenja ovim poslom u našoj zemlji. Naš sagovornik razume da je situacija teška ali veruje da prava umetnost na kraju uvek nađe put do srca publike.

– Generalno stanje u našoj zemlji je nažalost već toliko urušeno tako da je umetnost luksuz na koji mnogi neće pomisliti dok ne zadovolje osnovne potrebe, što će biti prva greška jer je umetnost najlakše oživeti i njome podići moral. Zato je bar u Kulturnom elementu prvi, osnovni i neiscrpni kapital upravo – umetnik. Moramo se fokusirati na ono što imamo, a to već zna da pronađe put do slušaoca koji je sposoban da konzumira klasičnu muziku. Neretko nam se dešavalo da onaj ko je prvi put došao na koncert, prokomentariše kako mu je isprva bilo neobično ali da je toliko uživao da svakako želi da dođe ponovo.

MUZIKA JE BLISKA SVIMA NAMA, DEO JE NAS I OKRUŽENI SMO NJOME KONSTANTNO, SAMO TREBA PRIĆI LJUDIMA NA PRAVI NAČIN, PA ĆE ONI SAMI PROCENITI DA LI IM TO PRIJA ILI NE.“ – STEVAN KARANAC

Nažalost, jedan od koncerata je otkazan. Da li znaš zašto se to dogodilo i da li ste imali još nekih problema sa izvođačima ili kulturnim institucijama u gradu?

– „Letnji kapris” je otkazan zbog povrede izvođača pred sam nastup. Tako nešto se ne može predvideti. Umesto toga smo održali drugi koncert u relativno kratkom roku. Ne može se reći da je bilo problema u saradnji sa umetnicima jer je Kulturni element i nastao kao mreža u kojoj je prijateljstvo i međusobno poštovanje od izuzetnog značaja. Na našu sreću, i kod drugih kulturnih organizacija i institucija nailazimo na razumevanje i podršku.

Jedna od takvih organizacija je Operosa, sa kojom ste uspešno sarađivali na nekoliko projekata modernih adaptacija opera. Kako komentarišeš tu saradnju?

– Članovi Kulturnog elementa su u više navrata ostvarivali saradnju sa Operosom, a najznačajniji projekat je bila realizacija opere Jozefa Hajdna „Apotekar”. Deo muzičkog materijala je, od trenutka komponovanja do danas, izgubljen a neki recitativi su skraćeni za ovo izvođenje tako da je dobijenu jednočinu formu zapravo realizovalo dosta članova Kulturnog elementa. Predstavu je režirao Tadija Miletić, kostime i scenografiju je radio Ilija Višnjić, orkestarsku transkripciju, grafički dizajn i video snimak potpisuje Ivan Plazačić, a operu je titlovala Sara Stefanović. Ova saradnja je iznedrila jedan od najznačajnijih projekata koje je Operosa producirala u Beogradu.

Performans otvaranja 40. Međunarodnog festivala monodrame i pantomime na Zemunskom keju:

Iza Kulturnog elementa je uspešna godina u kojoj je izvedeno nekoliko koncerata u okviru sezone Muzički svodovi Beograda. Šta tačno predstavlja ovaj projekat?

– Glavna ideja sezone se ogleda u tome da se muzika sjedinjuje sa drugim umetnostima, i time kreira novi, drugačiji umetnički koncept. Muzički urednik sezone je pijanistkinja Dina Čubrilović. U godini koja je za nama smo održali niz izuzetno posećenih koncerata, a naredne planiramo da nastavimo u istom maniru. Najuspešniji projekat je svakako bio „Quod fatum”, kao deo programske celine „Pisma kompozitora”. Naredne godine će se održati nastavak celine u vidu samostalnih koncert-predstava o Bramsu, Klari i Robertu Šumanu, Mocartu, kao i o Šopenu i njegovoj ljubavi prema književnici Žorž Sand.

Projektom „Plaisir d’amour”, Kulturni element je uspešno otvorio drugu po redu sezonu „Muzičkih svodova Beograda”, na šta su posebno ponosni u ovoj organizaciji, a zavesa na 2016. godinu je spuštena Međunarodnim takmičenjem solo pevača „Lazar Jovanović”.

– Kulturni element je 29. oktobra 2016. godine organizovao performans „Plaisir d’amour”, u Muzeju grada Beograda. Reč je o projektu koji je odobrio lično Dejvid Eliot, ovogodišnji selektor Oktobarskog salona. Glavna ideja je bila kreiranje komentara na temu ovogodišnjeg salona koja kaže da „ljubavni zanos traje samo sekund, a ljubavni jadi zauvek”. Što se tiče Međunarodnog takmičenja „Lazar Jovanović”, to je manifestacija sa 12 godina dugom tradicijom, osnovana od strane Muzičkog društva „Stanković”. Možemo se pohvaliti činjenicom da veliki broj prvonagrađenih takmičara danas nastupa na preko deset operskih scena širom sveta. Od 2016. godine takmičenje je zvanično u vlasništvu Kulturnog elementa – rekao je Stevan Karanac.

Koreo-dramski performans „Plaisir d’amour”:

Koji su planovi organizacije Kulturni element za 2017. godinu?

– Planiramo nastavak koncertnih aktivnosti u okviru sezone „Muzički svodovi Beograda”. U planu je i prvi veliki samostalni operski projekat. Pored toga Kulturni element će organizovati i izložbu „Trag generacija” u Sremskoj Mitrovici, zatim još dve donatorske akcije, kao i još nekoliko projekata koji su tek u nastajanju. Ove godine je takođe i jubilarno petnaesto po redu Međunarodno takmičenje „Lazar Jovanović”, za koje planiramo višestruka poboljšanja i unapređenja.

U Srbiji je u proteklih nekoliko godina zavladao kulturni defetizam. Autori se okreću profitabilnijim žanrovima i jedini način da se opera i pozorište sačuvaju je upravo kroz delovanje organizacija poput Kulturnog elementa. Ovakve inicijative svakako zavređuju veću pažnju medija i nadležnih institucija ali čak i kada te pomoći nema ovi ljudi nastavljaju svoj rad i uspevaju da ostvare sve svoje planove kroz realizaciju novih, još zahtevnijih projekata.